Najviše od svega volim lješkariti i uživati u jednostavnim, malim stvarima koje zapravo život znače. Međutim te male trenutke ugode povremeno poremeti nekakva tekma pa sam onda prisiljena slušati komentare duplog pasa i prilike koju je netko propustio?! I tak u toj buci nogometnih eufemizama pokušavam sabrati misli i napisati nešto suvislo o receptu koji slijedi.
Još manje od 48 sati narode, još samo toliko i partim u još toplije, južnije krajeve.
Rekli su mi da što god radila u Novu godinu ne ulazim s peradi na stolu. Jesti perad na početku Nove godine navodno je najgore što se može učiniti i tako započeta godina nikako neće biti prosperitetna.
Strašno volim hranu, naravno svi vole hranu na ovaj ili onaj način jer činjenica je da bez nje nema života. Samo vidite, ja hranu volim još više od tog prosječnog doživljaja.
Kakav bezvezan dan, pomislila sam dok sam ispraćala dragoga u noćnu smjenu. On je pogledao u moj iGoogle na kojem se, između svih ostalih kerefeka, nalazi i ogroman kalendar te ustvrdio da je 17. 11.
Kad malo zahladi ja počnem ludovati za juhicama. Imam osjećaj da me jedino one one mogu zagrijati i najesti. Tako ja svaki dan poharam sve što nađem u frižideru i slažem koje kakve krem i bistre juhe.