Da bi vam ispričala ovu priču opet se moram vratiti daleko u prošlost. Tako to nekako valjda ide s hranom, pa nije Proust za ludu na temelju jednog kolača napisao cijelu knjigu. Dakle kad na počecima moje kulinarske „karijere“ jedna knjiga mi je bila ne zamjenjiva. Ne, ne neću opet pisati o Diki.
Radnja započinje jednog hladnog nedjeljnog jutra u studenom.
Oko pola deset ujutro je, ustajem, pristavljam kavu i obavljam svoje sitne jutarnje rituale bez kojih ni jedan dan ne može započeti.
Nije neka tajna da ja intenzivno kuham tek koju godinu.
Kad sam počela studirati bila sam opsjednuta knjigama, stručnim naravno, nisam mogla dočekati Interliber da kupim kakav naslov po sniženoj cijeni.
Nedavno sam jela ovaj kolač u jednom zagrebačkom restoranu pod imenom Japanska torta od sira.
U ovom hladnom i otuđenom svijetu, u svijetu u kojem često zaboravljamo na istinske vrijednosti, teško je prisjetiti se pravog značenja Božića.
U maniri najbolje meksičke telenovele započela je i ova priča.
Nekoć davno, u drevnoj zemlji Grčkoj vjenčao s kralj Pelej s morskom boginjom Tetidom.
Prije nekih tjedan dana uhvatila me neopisiva želja za kolačem s kokosom. Po cijele dane samo sam o tome razmišljala i slagala moguće kombinacije u glavi.
Sjećam se kad sam tamo devedeset i neke prvi put čula ovu pjesmu. Obuzela me u potpunosti.
Sada, gotovo 20 godina kasnije, sam je konačno čula u živo.
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
