Kad Miki kaže da se boji on misli ozbiljno, a ozbiljna sam i ja kad kažem da sam u panici u iščekivanju knjige…
Prvo vam se svima želim zahvaliti što dolazite na ovaj blog, komentirate i kuhate, jer ruku na srce, da nije vas ovo sve ne bi imalo puno smisla. Puno vam hvala na pozitivnim komentarima i tako puno reakcija u prijašnjem postu.
U našem malom kućanstvu postoji prešutan dogovor da onaj koji kuha ne pere suđe. Posljednjih desetak dana samo ja perem suđe. Jasno vam je koliko onda kuham.
Kao što sam i predvidjela tjedan sam provela šalterirajući, ali da vas ne zamaram brojkama i žalopojkama o birokraciji i čekanju u redovima reći ću vam samo da su troškovi ukradenog novčanika i hlača po
Ništa ne treba forsirati… Pa tako ni blog.
Najgore mi je zapravo kad imam jedan ovakav recept, koji želim podijeliti sa svima, a nemam apsolutno ništa za napisati o njemu.
Totalno sam zabrijala na neku zdraviju prehranu, ne znam iz kojeg razloga, no zabrijala sam do te mjere da sam čak izjavila da bi ja prešla na makrobiotiku.
Koliko vas može reći da je ovisno (ili nije ovisno) o slatkom?
Ja sam definitivno ovisnik i to oduvijek znam, dan bez slatkog za mene je jednak danu bez hrane, smijeha i glazbe.
Ovaj post sam napisala u nedjelju i sačuvala ga u draftu s datumom objave večeras. Naime, na terenu sam i moram podijeliti s vama da jutros nisam popila kavu.
Pavlova torta nosi ime slavne ruske balerine Ane Pavlove koja se proslavila sa svojom baletnom družinom početkom 20. stoljeća. Legenda kaže da je tortu prvi izradio, 1935.
Kasnim, kasnim, cijeli život negdje kasnim i uvijek mi fali koja minuta ili sat.