Kruh naš (ne)svagdašnji.
Nije tajna da obožavam raditi kruh i igrati se dizanim tijestima. Fascinira me cijeli proces dizanja tijesta i kvasca kao i prekrasan miris friško pečenog kruha.
Ipak, koliko god volim domaći kruh već mjesecima nisam pekla, a ni jela onaj klasični bijeli.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Danas vam donosim recept za nešto potpuno drugačije. Recept za kruh koji je 100% bez žitarica.
… ili još bolje pita od sira za gotovane.
Ništa u ovoj piti nije komplicirano niti najmanje izazovno, a sama pita je odlična.
Užasno sam umorna, stalno.
I stalno radim nešto iako rezultati tog mog rada nisu previše opipljivi, svi potpadaju pod one dosadne svakodnevne obveze.
Uvijek se obradujem prvim pahuljicama snijega.
Nisam vozač i prometni kaos me ni najmanje ne tangira, volim pješačiti imam dobre gojzerice i nikakvi vremenski uvjeti me u tome ne mogu omesti.
Nešto prije Božića osmjehnula mi se sreća te sam prvi put u životu nešto osvojila u nagradnoj igri.
Osvojila sam finu belgijsku čokoladu na darivanju koje je organizirala Iva s bloga Kulinarske razglednice.
Rekla sam vam u prošlom postu kako sam pripremila još nešto fino (uz one krekere) od slanutkovog brašna.
E pa to ‘nešto fino’ upravo gledate pred sobom.
Često mi se dogodi da jela koja napravim totalno na brzinu i bez nekog plana budu baš najukusnija.
Tako je bilo i jučer kada sam baš na brzinu napravila ovaj hummus, smo za sebe i svoj gušt.
Pozdrav svima!
Evo i mene s novim postom nakon skoro dva mjeseca.
Bogme, bilo je to dugih i napornih dva mjeseca za mene.
