Nešto prije Božića  osmjehnula mi se sreća te sam prvi put u životu nešto osvojila u nagradnoj igri.
Osvojila sam finu belgijsku čokoladu na darivanju koje je organizirala Iva s bloga Kulinarske razglednice.

Kako se uspostavilo Iva i ja smo susjede, a i obje smo ponosne mamice malih zvrkova pa je jedini logični slijed bio da se nađemo na obližnjem dječjem igralištu, obavimo primopredaju nagrade i konačno se upoznamo.

Pošto dan u životu radne mame nema ni približno onoliko sati koliko bi nama trebalo, našle smo se na dječjem igralištu po mrklom mraku.
Naše male pahuljice nisu imale nikakvih problema s činjenicom da je mrak i trčale su po igralištu uzduž i poprijeko, a mi smo u hodu razmjenjivale iskustva o hrani (a o čem bi drugom dvije blogerice).
Tako nas je Iva uputila u nekoliko odličnih dućana u blizini sa svakojakim finim i egzotičnim namirnicama.
Kako ni ribu nije teško natjerati u vodu, tako ni mene i mog dragog nije teško natjerati u dućane s hranom.
Odmah smo se zaputili u jedan po završetku druženja. Iako je plan bio samo se upoznati s ponudom i ništa ne kupovati, jednostavno nisam mogla odoljeti plavim krumpirima.

Čim sam ih vidjela počela sam se prisjećati svih recepata koje sam ikad s njima vidjela i morala sam ih imati. 😀
Mjerkala sam već ove krumpire prije na raznim štandovima s egzotičnim voćem našeg proizvođača iz Zagorja, ali ih iz nekog razloga dosad nikad nisam kupila. E pa sad kad sam ih konačno nabavila trebalo je samo odlučiti što ću s njima.

Moj dragi je presudio.
Još na put prema doma je rekao: „Napravi čips, to svi volimo, a zamisli kak će biti fora tako plave boje!“

I bio je u pravu!
Čips je totalno fora ove boje, a što se okusa tiče tu nema nikakvih iznenađenja. To je okus dobrog starog krumpira.
Kako napraviti čips je također dobro poznato i tu ne treba previše filozofije pa sam uz ovaj recept ubacila i jedan brzinski umak od kiselog vrhnja – on je poslužio kao umakalica. Krumpire za čips sam rezala onom gulilicom za krumpir (mandolinom?!) kako bi postigla apsolutno tanke kriške, a to se može napraviti i na običnom ribežu, ako ima stranu za takvo ribanje/rezanje. U svakom slučaju dobili smo jako zanimljiv i ukusan čips koji se dopao svima.
Jedina stvar koja me i dalje muči je njegov naziv, nikako mi nije jasno zašto se zove plavi krumpir, kad je meni ovo apsolutno ljubičasta boja. 🙂

SASTOJCI
500 g plavog krumpira
dosta ulja za prženje
sol
za umak
180 g kiselog vrhnja
1 režanj češnjaka
prstohvat soli
prstohvat svježe mljevenog papra
par kapi maslinovog ulja

POSTUPAK

• Krumpire dobro, dobro operite pod mlazom hladne vode i iščetkajte ih četkom za povrće.
• Pomoću gulilice za krumpir ili na ribežu narežite ga na tanke ploške. Krumpir nije potrebno guliti.
• Ploškice krumpira potopite u zdjelu hladne vode i ostavite ga tamo dok zagrijete ulje.
• U velikoj i dubokoj tavi zagrijte dosta ulja za prženje.
• Kad je ulje jako ugrijano krumpire izvadite iz vode, ocijedite ih na kuhinjskom ručniku i pržite ih u ulju dok ne postanu hrskavi. Nemojte pržiti veliku količinu čipsa odjednom, napravite to u par tura.
• Prženi čips ocijedite na papirnatom ručniku od viška masnoće, posolite i odmah poslužite uz umak od vrhnja.

za umak

• Kiselo vrhnje pomiješajte s naribanim češnjakom, dodajte sol, papar i ulje, sve sjedinite i poslužite.