Uvijek sam tužna kad završim čitati neku dobru knjigu. Kako se bližim kraju čitam je sve brže i brže, ponekad sam budna i do ranih jutarnjih sati gutajući rasplet događaja i opraštajući se od omiljenih junaka. I onda nastupa praznina, nema ih više, njihovi životi se nastavljaju u svijetu mašte i više se nikad nećemo sresti.
Kad Miki kaže da se boji on misli ozbiljno, a ozbiljna sam i ja kad kažem da sam u panici u iščekivanju knjige…
Prvo vam se svima želim zahvaliti što dolazite na ovaj blog, komentirate i kuhate, jer ruku
U našem malom kućanstvu postoji prešutan dogovor da onaj koji kuha ne pere suđe. Posljednjih desetak dana samo ja perem suđe. Jasno vam je koliko onda kuham.
Kao što sam i predvidjela tjedan sam provela šalterirajući, ali da vas ne zamaram brojkama i žalopojkama o birokraciji i čekanju u redovima reći ću vam samo da su troškovi ukradenog novčanika i hlača po
Postoji svega par stvari na svijetu koje od ranog djetinjstva ne podnosim, a komorač (ili koromač kako ga mi zovemo) je jedna od tih stvari.
Kad sam tek počele raditi jako sam nadobudno pristupala pitanju prehrane pa sam si tako svaku večer kuhala ručak za sutradan koji bi spakirala u zdjelice nosila na posao.