Danas sam neplanirano ostala doma u ležećem položaju. Stisnula me neka viroza i ne mogu se pomaknuti. No, ako sam osuđena na kauč i papirnate maramice to ne znači da ne mogu biti i korisna. 😀
Nakupilo mi se recepata koje želim podijeliti sa vama, a kako sam stvarno stalno u strci (i ne, ovo u mom slučaju stvarno nije floskula) viroza mi je možda dobro i došla da konačno usporim.
Pão de queijo mali su brazilski kruščići napravljeni od brašna tapioke i sira, a ja bi nadodala i da su apsolutno neodoljivi.
Otkrila sam ih slučajno ili bolje rečeno otkrila mi je moja prijateljica Matea.
Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Vikendi su jedino vrijeme kada stignem fotografirati i raditi za blog, posebno kada su dani ovako kratki i tmurni, a ja ionako dolazim doma po mrklom mraku.
Zbog toga moji vikendi ponekad izgledaju potpuno histerično i čini se kao da vodim neku utrku s vremenom u kojoj pokušavam izbalansirati zacrtani plan i sve one druge obaveze. Uglavnom roditeljske.
Nešto je čarobno u domaćem kruhu i čini mi se da s njim sve u kuhinji počinje i završava. On je osnovna namirnica bez koje nam je svakodnevni život nezamisliv.
Kruh naš (ne)svagdašnji.
Nije tajna da obožavam raditi kruh i igrati se dizanim tijestima. Fascinira me cijeli proces dizanja tijesta i kvasca kao i prekrasan miris friško pečenog kruha.
