Moram vam priznati, odmah ovako iz neba pa u rebra, da me muči teški horror vacui. Ne u onom klasičnom filozofskom smislu već me plaši prazan prostor na monitoru mog računala. Toliko ga se bojim da svaki put kad sjednem nešto napisati potpuno zablokiram pred bjelinom ekrana. Malo mi je lakše kad u ruci imam prazan list papira, ali ovaj digitalni me potpuno izbezumljuje. Čak i onda kad mi je tema draga i inspirativna kao ova danas, meni treba nekoliko redaka čisto za zagrijavanje pa vam onda pišem o horror vacui umjesto o korama za pitu. 😀

Što se kora za pitu (jufki, vučenog tijesta) pak tiče tu bi mogla svašta napisati – koliko sam dramatizirala oko njih i koliko su me i one užasavale.
Baš su me mučile i nikako nisam uspijevala napraviti dobru štrudlu ili burek. Počela sam s kupovnim korama. Isprobavala sam jedne po jedne kupovne, od onih masovno proizvedenih do takozvanih domaćih s placa, ali ni jedne mi nisu davale zadovoljavajuće rezultate. Nisam odustajala, čvrsto sam odlučila savladati razvlačenje domaće kore za pitu i konačno imati dobre rezultate. Oh, kako li sam se samo prevarila kad sam se upustila u to prvi put.

Moja prva kora imala je više rupa od ementalera, a mjestimice je bila toliko debela da je mogla proći pod list kartona. Pojelo se i to, svašta se pojelo u našoj kući, ali nakon nekoliko takvih neuspjeha pomalo sam odustajala od vučenog tijesta.

Štrudle sam počela raditi u lisnatom tijestu što se pokazalo kao totalni hit, a bureka se ionako rijetko zaželimo pa sam od njega odustala. Uostalom uvijek sam mogla napraviti onu pitu za neznalice koja svima i uvijek uspije. 😀

Proglasila sam se burekno-ograničenom i to je za mene bilo to. Srećom stvari se mijenjaju. 😀
Ako ste kao i ja burekno-ograničini i nikako vam to razvlačenje ne ide od ruke možda vam baš ovaj tekst pomogne. Jer – hej, nismo svi rođeni pored jufka-zen-majstora koji to rade lijevom rukom i ko od šale. Neki od nas moraju učiti težim putem – na vlastitim pogreškama.

Kore za pitu – nekoliko savjeta i trikova

Prvi savjet, i vjerojatno najvažniji, je – oboružajte se strpljenjem. I to doslovno mislim. Nema brzanja kod razvlačenja kora. Ovdje potpuno ovisimo o elastičnosti glutena i u onom trenutku kad vidite da se tijesto koje razvlačite skuplja vrijeme je da uzmete pauzu.

Drugi savjet je kvalitetno brašno, visoko proteinsko brašno je uvijek najbolji izbor. Vjerujem da one gore spomenut jufka-zen-majstorice koru mogu razvući od bilo čega, ali za nas manje vješte količina proteina u brašnu može biti ključna. Kako sam vam gore rekla upravo je gluten ono što čini tijesto elastičnim, a što je više proteina u brašnu to bolje.
Naravno, do ovoga sam došla dosta slučajno. Već dugo vremena kupujem visokoproteinsko brašno manitoba zbog kruha od kiselog tijesta. Jednog dana htjela sam napraviti bučnicu, a nisam imala običnog brašna pa sam upotrijebila manitobu. To je bilo to – potpuni pogodak i savršeno podatno tijesto.

Dakako, ne morate samo zbog kora kupovati osjetno skuplje brašno, uspijevaju one i s bijelim vulgaris. Što nas dovodi do trećeg savjeta. Tijesto trebate baš dobro umijesiti, gnječiti, čak lupati kako bi ojačali gluten. Baš kao i kad mijesite kruh.

I na kraju, ne boj te se ulja, ono vam je ovdje prijatelj. U svakoj fazi tijesto premažite s malo ulja kako bi ga zaštitili od isušivanja (skoro kao da pričamo o prirodnoj njezi kože :D).

Eto sad sam s vama podijelila sve svoje znanje, sada možete u svijet samopouzdano praviti kore za pitu. 😀
Meni to dođe ko neka opuštajuća terapija. Žao mi je što ne mogu to raditi češće pa dosegnem i onaj zen-majstorski level.

Jednog ljetnog poslijepodnevna igrala sam se tijestom pa sam to odlučila i snimiti. Više iz zezancije. Na kraju sam imala 2 – 3 sata materijala. Trebalo mi je godinu i pol da to sve izrežem, montiram i pretvorim u ovaj video. Možda vam i on dobro dođe, a ja se nadam da će vas barem opustiti. Šta ja znam, meni je dosta hipnotično gledati tijesto kako se razvlači.

Što se nadjeva tiče tu nema neke mudrosti, a ako mene pitate – ni pravila. Može sve, slatko, slano i između. Ove kore koristim za štrudle, bureke, bučnicu… za sve od vučenog tijesta.
Na fotkama su nadjevene krumpirom i sirom, u videu ih nadjevom sirom, a recept vam pišem samo za kore jer kad to savladate više vam ništa neće biti potrebno.