Sjećam se kad sam tamo devedeset i neke prvi put čula ovu pjesmu. Obuzela me u potpunosti.
Sada, gotovo 20 godina kasnije, sam je konačno čula u živo. Još sam pod dojmom sinoćnjeg koncerta Massive Attacka i jedne preugodne kave danas tako da nemam puno inspiracije za pisanje. Reći ću vam samo da je ovo jako jednostavan recept, da je pravi spas kad vam brzinski treba nešto slatko.
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
Godinu dana nakon najveće katastrofe koju je moja kuhinja vidjela, evo njih ponovo. Kroz tih godinu dana su me progonili poput kakve filmske noćne more.
Kad sam bila mala svaki odlazak u kino je bio prava mala svečanost. Ranije toga dana mama ili tata bi otišli u grad stajati u redu za kino ulaznice jer uvijek je bila gužva u kinu Central pored Prime.
Ne znam kako je kod vas no mene ovako nagla promjena vremena baca u neko čudno raspoloženje.
Prošli vikend smo proveli na Velebitu, točnije u selu Krasno. Da vas odmah razočaram još uvijek nisam otkrila atletu u sebi te sam planinarenje svela na minimum, ipak dočepala sam se Zavižana.
Da mi je prije samo par godina netko rekao za ovu ljubavnu kombinaciju vjerojatno bi zakolutala očima od užasa, a sada ju strastveno uživam.
Muffins, svi ih znamo, neki ih vole, a neki ne. Iako više naginjem ovoj drugoj skupini ponekad se baš rado počastim kojim muffinom.
Nisu li ovakvi tmurni i kišni dani idealni za malo čokoladne utjehe? Već danima je tmurno u Zagrebu i uopće nemam osjećaj ljeta što zapravo i nije loše kad se treba raditi!
Melankolični su mi ovakvi dani pa dos
Prva asocijacija na američku kuhinju su mi upravo ove palačinke, svojevrstan klasik i san djevojčice koja je gutala svjetlost filmskog platna u svom balkanskom mraku.
