Ljubav treba slaviti, ljubav je rijetka i rijetko kada je ono o čemu nam pjevaju pjesnici. Ljubav je slavlje sama po sebi. Svi koji smo je ikad tražili znamo kako je bolna žudnja kad je nema, a onda kad je nađemo svjesni smo je svakog dana i niko nas na nju ne mora podsjećati. Kada je imamo ne trebaju nam pokloni, večere i cvijeće da bi se osjećali voljeni.
Gotovo za svako jelo koje volim znam kad sam ga prvi put isprobala i kada sam ga zavoljela.
U našem malom kućanstvu postoji prešutan dogovor da onaj koji kuha ne pere suđe. Posljednjih desetak dana samo ja perem suđe. Jasno vam je koliko onda kuham.
Ništa ne treba forsirati… Pa tako ni blog.
Najgore mi je zapravo kad imam jedan ovakav recept, koji želim podijeliti sa svima, a nemam apsolutno ništa za napisati o njemu.
Ovaj post sam napisala u nedjelju i sačuvala ga u draftu s datumom objave večeras. Naime, na terenu sam i moram podijeliti s vama da jutros nisam popila kavu.
Pavlova torta nosi ime slavne ruske balerine Ane Pavlove koja se proslavila sa svojom baletnom družinom početkom 20. stoljeća. Legenda kaže da je tortu prvi izradio, 1935.
Kasnim, kasnim, cijeli život negdje kasnim i uvijek mi fali koja minuta ili sat.
Kad sam počela studirati bila sam opsjednuta knjigama, stručnim naravno, nisam mogla dočekati Interliber da kupim kakav naslov po sniženoj cijeni.
Volim peći kekse, možda i više od svih kolača, brzo se rade, mogućnosti kombiniranja su bezbrojne, a jednom kad ih ispečete mogu trajati danima (naravno, pod uvjetom da ste jak karakter).
