Semlor su tradicionalna peciva od dizanog tijesta punjena bademovom pastom te ukrašena tučenim vrhnjem. Ova peciva dobro su poznata i popularna u svim skandinavskim zemljama, ali ipak se nekako najviše vezuju uz Švedsku.
Šveđani ih peku baš u ovo pokladno doba godine, a najviše na sami pokladni utorak – ove godine je to 13. veljače.
Prošli tjedan je jedna jako važna osoba imala rođendan, ma ne, zapravo nema tu nikakve misterije, rođendan je imala moja najmlađa sestra.
Jabuka je zahvalan literarni motiv, opjevana je i književno dobro obrađena pa se o njoj može reći puno. Ispričati mnoge priče.
Prošlo je vrijeme od makovnjača, one su baš pravi božićni kolač, ali nećete mi zamjeriti što vam pišem o njima danas. Neka nam ih tu na blogu za sljedeću godinu i sve međuprilike.
Jedan dan je do Božića i kod mene je apsolutno sve što je moglo poći krivo, pošlo krivo.
Što je Božić bez mirisa cimeta, jel tako?
Rekla sam vam da mi ove godine nikako ne sjeda to božićno ludilo i da nisam baš blagdanski raspoložena.
Kod mene još nema blagdanskog duha, prigušenih scena sa svijećama i treptavih lampica. Iako nas već dobrih mjesec dana sa svih strana bombardiraju upravo takvim prizorima, na sve sam to ostala nekako ravnodušna.
Večeras neću biti sentimentalna i cmizdrava, obećavam. Danas ću vam pisati o jednostavnom i poprilično zdravom desertu koji sam nazvala veganska panna cotta.
Moja baka nije bila žena od kolača. Ona je u svemu bila konkretna (no bull shit) osoba pa tako i u kuhanju. Kuhala je jednostavno, tradicionalno, sezonski i nikad nije pretjerivala.
Odlučila sam danas podijeliti s vama recept za jednu od mojih omiljenih torti. Zapravo, to sam odlučila još prošli tjedan, a onda mi je palo na pamet da bi mogla i snimiti video.
