Stigli smo do kraja još jedne godine. Uvijek mi se čini da dođe prebrzo i iznenada, kao da se ni ne okrenem, a Stara godina je već pred vratima.
Nekoć je doček Nove bio projekt, cijeli dvanaesti mjesec se razmišljalo i planiralo kako i gdje ispratiti godinu na odlasku, a sada mi sve to izgleda smješno.
Blagdani su za mene dobili posebnu čar onog trenutka kad sam postala majka. Iako sam ih voljela i prije nisam se toliko zamarala njima, za mene su to bili tek slobodni dani za odmor i pretjerivanje u hrani i piću.
Današnji post bi mogla nazvati i ‘Priča o tri žene i jednom PDF-U‘, ali neću, danas ću biti ozbiljna i razdragana jer su me preplavile emocije. Sreća i ponos, ponajviše.
Prošlo je vrijeme od makovnjača, one su baš pravi božićni kolač, ali nećete mi zamjeriti što vam pišem o njima danas. Neka nam ih tu na blogu za sljedeću godinu i sve međuprilike.
Jedan dan je do Božića i kod mene je apsolutno sve što je moglo poći krivo, pošlo krivo.
Što je Božić bez mirisa cimeta, jel tako?
Rekla sam vam da mi ove godine nikako ne sjeda to božićno ludilo i da nisam baš blagdanski raspoložena.
Moja baka nije bila žena od kolača. Ona je u svemu bila konkretna (no bull shit) osoba pa tako i u kuhanju. Kuhala je jednostavno, tradicionalno, sezonski i nikad nije pretjerivala.
I tako smo dočekali kraj još jedne godine…
Dok se većina vas sada priprema za doček ja se hvatam svog bloga i piskaranja.
Evo još jednog prijedloga za božićne igre pečenja.
Riječ je o turbo jednostavnom kolaču od svega par sastojaka koji će vam jako dobro doći za utrošiti viškove bjelanjaka.
Za mene nema Božića bez sitnih suhih kolača, a u moru suhih kolača mali gingerbread čovječuljci postali su neizostavni dio našeg blagdanskog stola.
