Na moru smo i uživamo u svim dalmatinskim blagodatima. Plivamo, odmaramo se, kuhamo, a navečer se gurkamo po centru grada s rijekama turista i ližemo sladoled.
Ipak najviše uživamo u domaćim smokvama. Pomalo smo i opsjednute njima pa moja mala princeza i ja svako jutro, odmah nakon buđenja, odemo na didovu smokvu vidjeti ima li novih zrelih ljepotica.
Godinama sanjamo o kućici. Našoj kućici, negdje na rubu grada s vrtom u kojem bi sadili paradajz i papriku.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Ponekad se zaljubim u recept na prvi pogled.
Baš kao što se nekima dogodi kemija s ljudima tako se meni dogodi kemija s receptom.
Svake godine u ovo doba objavim bar jedan recept za juhu od tikve. Pomalo dosadno – reći ćete?! Ne, nije – odgovorit ću vam.
Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju.
Koliko vas misli da arheolozi na istraživanjima nekakvom četkicom lagano metu rahlu zemljicu i pronalaze spektakularne zlatne i srebrene predmete?
Dobro možda ne mislite da baš uvijek nalazimo zlato ali sigur
Konačno! Konačno je zahladilo i konačno sam izvukla štramplice, vestice i ostale –ce s dna ormara.
