Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Da ne gubimo vrijeme na objašnjavanje i naklapanje predlažem da odmah krenemo s hranom.
Može?
Iako je blog trpio višemjesečnu šutnju u mojoj kuhinji je bilo vrlo aktivno.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
Sva moja sjećanja vezana su uz hranu.
Dobro ne baš sva, ali uvijek kad razmišljam o onim malim svakodnevnim trenucima u misli prizovem mirise iz kuhinje.
Moja mala asistentica i ja često kuhamo ječam. Zapravo ja kuham, a ona izvlači lonce i posude iz donjih kuhinjskih polica.
Dragi moji, prošlo je i previše vremena od mog posljednjeg posta i čini mi se da je krajnje vrijeme da prekinem tu neugodnu šutnju.
Već par tjedana se hrvam s ovim postom i nekako ne mogu pronaći dobar početak.
Kad su brzinski ručkovi u pitanju nekako instinktivno pomišljam na piletinu. Iako se moja jača polovica s tim instinktom ne slaže baš uvijek i gunđa o nekoj svinjetina, piletina ipak često odnese pobjedu.
Danas sam onako totalno nenadano napravila super ukusan, a brz i jednostavan ručak. Pošto sam sama doma nisam planirala neke velike kulinarske egzibicije tako da sam baš iznenadila samu sebe.
Evo nešto za sve istinske ljubitelje pive, a evo i mene nakon sto godina u igri Ajme koliko nas je!
(Nadam se da mi ne zamjerata na kašnjenju, ali ovo jelo i ja nikako nismo mogli na zelenu granu pa se p
Dragi ljudi svima vam želim sretan Božić. Nadam se da ste ga lijepo proveli sa svojim voljenima i da ste se najeli preko svake mjere.
Kada mogu birati što bi jela za ručak ja uvijek odabirem tjesteninu. Moja jača polovica se obično buni kad čuje moj izbor i cvili da bi on jeo neko mesoooo.
