Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Iako me dizano tijesto oduvijek privlačilo, nisam ga uvijek razumjela, a bogme ga nisam znala ni zamijesiti kako treba.

Bez obzira na moju početničku količinu neznanja ja sam ga se hrabro uhvatila čim sam počela kuhati. Bila sam samouvjerena i vodila se logikom da je dizano jednostavno. 
I znate što – u pravu su ljudi kad kažu da su oni koji ne znaju, a misle da znaju, najopasniji na svijetu. 😀
Moja početnička peciva su bogme bila opasna, opasna po zube, a možda i želudac.

Upravo ova peciva koja danas gledate bila su jedan od mojih prvih pokušaja pečenja dizanog tijesta. Kako je taj prvi pokušaj prošao, bolje da vam i ne spominjem. S tim pecivima ste mogli ubit nekoga – i ne mislim to u prenesenom lirskom smislu. Ne, doslovno ste ih mogli koristiti kao topovsko tane. 😀

Srećom uz sebe sam uvijek imala osobu koja je stoički podnosila (i degustirala) moje kuhinjske eksperimente i učenje. Pojela su i ta tvrda, mala i blijeda peciva, a ja sam nešto naučila iz svoje greške. Svaki sljedeći pokušaj pečenja peciva i kruha bio je sve bolji i bolji dok jednog dana nisam počela biti zadovoljna rezultatima.

Danas pečem kruh i peciva relativno često. Uživam u tome, a i iskreno domaćem kruhu ništa nije ravno. Posebno kad je topao, namazan maslacem i s kojom feticom pršuta.
Radim povremeno i kiselo tijesto, odnosno domaći kvas. Priča je to koju već dugo želim podijeliti s vama, ali jednostavno ne stižem. Trebala bi fotografirati cijeli proces i napisati vrlo detaljan post, a kiselo tijesto je, osim što je postalo veliki trend, svakako znanost. Kod kiselog tijesta ona moja početna ideja o čaroliji ili alkemiji gotovo da drži vodu. Kod njega treba paziti na svaki detalj i treba mu dati puno vremena. Vremena kojeg rijetko tko danas ima.

Eh, pošto život nije ni malo čaroban, a vremena nam svima nedostaje, onda često ubrzam cijeli proces izrade kruha s jednostavnim receptima i sa suhim, komercijalnim kvascem.
Upravo takva su i današnja peciva. Jednostavna su za izradu i mogu uspjeti i apsolutnim početnicima. Jedini uvjet je, dakako, da budete strpljivi i pratite recept. Nemojte biti kao ja na početku, pričekajte da se tijesto digne, a ako vam se žuri onda se uhvatite u koštac s kruhom nekog drugog dana.

Za kraj vam još želim reći ponešto o kvascu. Možda ste primijetili da u zadnje vrijeme koristim dosta suhi kvasac. Nemojte ga se bojati, znam da postoji neka predrasuda da je on lošiji od svježeg, ali nije. U osnovi između njega i svježeg nema nikakve razlike, tako da slobodno pecite s onim s kojim vam je lakše/draže raditi.

Eh da, ako se možda na kraju cijele ove balade pitate zašto su ovo mediteranska peciva, odgovor je da nema prvog razloga. 🙂
Tako sam ih nazvala zbog količine aromatičnog mediteranskog bilja u tijestu i zbog maslinovog ulja. Vrlo sam kreativna, znam. 😀