Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Iako me dizano tijesto oduvijek privlačilo, nisam ga uvijek razumjela, a bogme ga nisam znala ni zamijesiti kako treba.
Bez obzira na moju početničku količinu neznanja ja sam ga se hrabro uhvatila čim sam počela kuhati. Bila sam samouvjerena i vodila se logikom da je dizano jednostavno.
I znate što – u pravu su ljudi kad kažu da su oni koji ne znaju, a misle da znaju, najopasniji na svijetu. 😀
Moja početnička peciva su bogme bila opasna, opasna po zube, a možda i želudac.
Upravo ova peciva koja danas gledate bila su jedan od mojih prvih pokušaja pečenja dizanog tijesta. Kako je taj prvi pokušaj prošao, bolje da vam i ne spominjem. S tim pecivima ste mogli ubit nekoga – i ne mislim to u prenesenom lirskom smislu. Ne, doslovno ste ih mogli koristiti kao topovsko tane. 😀
Srećom uz sebe sam uvijek imala osobu koja je stoički podnosila (i degustirala) moje kuhinjske eksperimente i učenje. Pojela su i ta tvrda, mala i blijeda peciva, a ja sam nešto naučila iz svoje greške. Svaki sljedeći pokušaj pečenja peciva i kruha bio je sve bolji i bolji dok jednog dana nisam počela biti zadovoljna rezultatima.
Danas pečem kruh i peciva relativno često. Uživam u tome, a i iskreno domaćem kruhu ništa nije ravno. Posebno kad je topao, namazan maslacem i s kojom feticom pršuta.
Radim povremeno i kiselo tijesto, odnosno domaći kvas. Priča je to koju već dugo želim podijeliti s vama, ali jednostavno ne stižem. Trebala bi fotografirati cijeli proces i napisati vrlo detaljan post, a kiselo tijesto je, osim što je postalo veliki trend, svakako znanost. Kod kiselog tijesta ona moja početna ideja o čaroliji ili alkemiji gotovo da drži vodu. Kod njega treba paziti na svaki detalj i treba mu dati puno vremena. Vremena kojeg rijetko tko danas ima.
Eh, pošto život nije ni malo čaroban, a vremena nam svima nedostaje, onda često ubrzam cijeli proces izrade kruha s jednostavnim receptima i sa suhim, komercijalnim kvascem.
Upravo takva su i današnja peciva. Jednostavna su za izradu i mogu uspjeti i apsolutnim početnicima. Jedini uvjet je, dakako, da budete strpljivi i pratite recept. Nemojte biti kao ja na početku, pričekajte da se tijesto digne, a ako vam se žuri onda se uhvatite u koštac s kruhom nekog drugog dana.
Za kraj vam još želim reći ponešto o kvascu. Možda ste primijetili da u zadnje vrijeme koristim dosta suhi kvasac. Nemojte ga se bojati, znam da postoji neka predrasuda da je on lošiji od svježeg, ali nije. U osnovi između njega i svježeg nema nikakve razlike, tako da slobodno pecite s onim s kojim vam je lakše/draže raditi.
Eh da, ako se možda na kraju cijele ove balade pitate zašto su ovo mediteranska peciva, odgovor je da nema prvog razloga. 🙂
Tako sam ih nazvala zbog količine aromatičnog mediteranskog bilja u tijestu i zbog maslinovog ulja. Vrlo sam kreativna, znam. 😀
- 500 g bijelog brašna
- 1 paketić suhog kvasca
- 1 žličica suhog bosiljka
- 1 žličica suhog timijana
- 1 žličica suhog peršina
- ½ žličice ružmarina
- 1 režanj češnjaka, nariban
- 1 žličica soli
- 3 žlice maslinovog ulja
- 350 ml mlake vode
- U zdjeli za miješanje pomiješajte brašno i kvasac pa dodajte sve ostale začine i sol.
- Dodajte maslinovo ulje i mlaku vodu pa zamijesite tijesto.
- Kada se tijesto poveže prebacite ga na radnu plohu koju ste vrlo malo posipali brašnom i krenite mijesiti. Dobro umijesite tijesto da postane glatko, podatno i elastično, najmanje deset minuta.
- Tijesto premažite s malo maslinovog ulja, prebacite ga natrag u zdjelu, prekrijte ga kuhinjskom krpom i ostavite na toplom da se udvostruči. Ovisno o temperaturi i postotku vlage ovaj proces može trajati od sat vremena do nekoliko sati. Dajte vrijeme tijestu, neka vidno naraste.
- Podignuto tijesto ponovno premijesite na radnoj površini pa ga podijelite na deset jednakih dijelova.
- Svaki dio među dlanovima oblikujte u kuglicu i složite na lim za pečenje koji ste obložili papirom za pečenje. Ovako formirane kuglice – peciva pokrijte i ostavite na toplom još sat vremena da se ponovno dignu.
- Sada uključite pećnicu i zagrijte je na 180°C.
- Kada se peciva ponovno podignu zarežite ih oštrim nožem u križni oblik i stavite ih peći u zagrijanu pećnicu.
- Nakon 20 minuta pečenja premažite peciva s malo maslinovog ulja i nastavite ih peći još 5 minuta ili dok ne uhvate lijepu zlatnu boju.
- Pečena peciva odmah izvadite iz pećnice i ohladite ih na rešetki.
- Poslužite ih uz maslac ili namaze po želji.
- Recept s bazira na receptu iz kuharice Dr. Oetker - Kolači, ali je s vremenom doživo puno mojih preinaka.