Na dobro vam došao Badnji dan!
Želim vam svima mirne i spokojne blagdane u krugu najmilijih. Da skuhate i pojedete nešto lijepo, da se družite i smijete i da zaboravite na brige iz vanjskog svijeta.
Mi smo i ove godine u Zagrebu, samo nas troje, i iako mi nedostaje moja obitelj, koja je u ovom trenutku raštrkana po Hrvatskoj i svijetu, lijepo nam je. 🙂
Bor je okićen, purica za sutra se paca, danas ću skuhati oslića, a napravila sam i nešto keksića. Više od toga nam ne treba.
Blagdani su me i ove godine dočekali malo nespremnu, ništa nisam unaprijed pekla i pripremala. Izbjegla sam nekako i ono blogersko ludilo i manijakalno nakuhavanje kako bi imala materijala za blog. Sve mi se to čini besmisleno da vam pravo kažem. Uostalom, nikad i nisam pripremala recepte unaprijed za ovaj svoj digitalni kutak pa su tako svi moji blagdanski hitovi, poput Baci di dama, objavljeni na Badnjak, u gluho doba noći, negdje oko polnoćke. Tako je to u stvarnom životu, sve napravim u zadnjem trenutku s nekom neviđenom energijom koja me uhvati dan prije Božića.
Ove godine me baš jako oprao neki blagdanski blues, godina iza nas bila je teška i kako se bližila kraju osjećala sam da me umor savladava. Mentalno i fizički više nisam mogla ništa pa mi je blagdansko nakuhavanje bilo zadnje na pameti. Mogu reći da su prvi trenuci mira nastupili tek ovaj vikend. Baš u nedjelju, kad sam shvatila da konačno ne moram ništa, odlučila sam napraviti prve kekse da nam se nađu. Onda sam ih i fotkala jer bili su mi lijepi i ponijela me neka nostalgija.
Kao i uvijek kad sam nostalgična i pomalo tužna inspiraciju tražim u tradiciji, a ako mene pitate ni jedni keksi nisu toliko blagdanski i tradicionalni kao vanilin kiflice. Jednostavne i priproste, a tako dobre. Osim što su nezamjenjiv dio kutije s božićnim kolačima one su super i neovisno o blagdanima. Mogu stajati dugo i bit će odlična pratnja kavi, čaju ili toploj čokoladi.
Isplati se imati dobar recept za njih u rukavu. 🙂
Moj vječni izvor inspiracije za tradicionalne recepte je Dikina Dalmatinska kuhinja pa su tako i ove vanilin kiflice njen recept. Nisam ga puno dirala jer Dikinim receptima uglavnom ne trebaju poboljšanja. Donosim vam ga samo malo detaljnije napisanog.
Pa nek vam se nađe za bilo koju priliku, ako već ne za ove blagdane.
- 250 g glatkog brašna
- 60 g blanširanih mljevenih badema
- 100 g šećera
- 1 mahuna vanilije, ostrugana
- prstohvat soli
- 100 g maslaca
- 2 jaja
- 100 g šećera u prahu za valjanje keksića
- U zdjeli miksera pomiješajte brašno, fino mljevene blanširane bademe, šećer, vaniliju i sol.
- Dodajte maslac narezan na listiće pa sve miješajte mikserom sa spiralnim nastavcima. Možete ovo napraviti i prstima tako da brzo utrljate maslac u brašno i tako dobijete mrvičastu smjesu.
- Kad dobijete mrvičastu smjesu dodajte jaja i zamijesite kompaktno tijesto. Budite brzi i nemojte puno mijesiti tijesto rukama da se maslac ne počne topiti i odvajati.
- Omotajte gotovo tijesto prozirnom folijom i ostavite ga u hladnjaku minimalno sat vremena.
- Od ohlađenog tijesta rukama trgajte manje komade, pa pomoću dlanova svaki komad razvaljajte u kobasicu debljine i dužine malog prsta (ovako kaže Dika!).
- Tako oblikovane komade savinite u kiflice pa ih poslažite na lim za pečenje obložen papirom za pečenje.
- Pecite ih u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, 10 – 12 minuta.
- Pazite da ih ne prepečete, kiflice moraju ostati blijede i mekane na dodir.
- Pečene kekse izvadite iz pećnice, ostavite ih par minuta pa ih još tople uvaljajte u šećer u prahu.
- Ostavite ih da se ohlade, a zatim ih pospremite u limenu kutiji i grickajte kad vam padne šećer.
