Čudna je ova jesen, topla je i suha. Tek šareno lišće i kraći dani polagano najavljuju zimu, a mi pokušavamo maksimalno iskoristiti ovo lijepo vrijeme. Provodimo poslijepodneva na zraku i u igri poslije škole. Iako je ljeto daleko iza nas, čini mi se da mu se ove godine nikud ne žuri pa smo imali pravo bablje ljeto.
Ipak, danas s ovom jesenskom kišom kao da mu je konačno došao kraj.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili.
Dragi moji danas je deseta obljetnica mog blogerskog života. Deset godina je iza ovog bloga. 10!
Zvuči mi potpuno nevjerojatno da je toliki put iz nas, ali brojke ne lažu.
Kuhanje je moja terapija. Kad su dani teški i kad me frustriraju naočigled bezizlazne situacije, ja u mašti pobjegnem u svoju kuhinju i smišljam dekadentna jela.
Kod mene još nema blagdanskog duha, prigušenih scena sa svijećama i treptavih lampica. Iako nas već dobrih mjesec dana sa svih strana bombardiraju upravo takvim prizorima, na sve sam to ostala nekako ravnodušna.
Moglo bi se reći da sam malo pukla. Uhvatilo me neko ludilo i samo razmišljam o kolačima. Ne toliko o njihovoj konzumaciji, koliko o njihovom nastajanju.
Probudio me u subotu mirisom kave i željom za zdravijom čokoladnom tortom.
U njegovom slučaju zdravija torta uvijek znači lchf torta.
‘Raw čokoladna torta kažeš!’
‘Veganska?!’
‘Jel’ ti dobro?’
‘Što ti se dogodilo?’
‘Jesi bolesna?’
– Napali su neki dan moji mesoljup
Cukar slavi 9. rođendan!
Prije točno devet godina, na današnji dan, sjela sam za svoj laptop i registrirala se na Bloggeru.
Čokolada liječi sve.
Kako je nekima rakija univerzalni lijek za sve tako je meni čokolada. Ona mi vraća energiju, popravlja raspoloženje i liječi me nakon napornih dana.
