Ne treba suditi knjigu prema koricama pa uglavnom to ne radim, ni u doslovnom ni u prenesenom smislu. Ipak, kad su kuharice u pitanju, sklona sam svakakvim predrasudama. Kod njih mi je užasno važno da budu lijepe, da je cijela priča lijepo upakirana i da su opremljene s puno prekrasnih fotografija. Ako kuharica ne zadovoljava sve te kriterije neću joj posvetiti ni sekunde svog vremena, jednostavno me neće privući.

Tako je to kad je hrana u pitanju, vizualni sam tip i iznimno mi je važno da je ona lijepo prezentirana i fotografirana. Ovo je dakako predrasuda koju gajim i prema svim drugim oblicima predstavljanja recepata (blogovima, webovima, magazinima i tv emisijama), preskačem sve ono što odmah i na prvu vizualno ne zadovoljava taj kriterij. Ali, kako je sva životna mudrost sažeta u narodnim poslovicama, tako zbilja ispada da knjige ne treba suditi po koricama.

Pa ni kuharice. 😉

Imam jednu takvu kuharicu koja nije pretjerano privlačna, poprilično je i staromodna. Kupila sam je sithijski na nekom davnom Interliberu za malo para i odmah je mačehinski odbacila. Nisam je ni prolistala pošteno, a već je bila zaboravljena. Riječ je o Hrvatskoj kuharici, Nikice Gamulina Game, koju sam godinama držala negdje na dnu police da skuplja prašinu.

Jednog dana sam je sasvim slučajno prolistala i, iako nisam promijenila mišljenje o njenom vizualnom identitetu, predomislila sam se o kvaliteti recepata. Listajući je shvatila sam da apsolutno upotrebljiva i korisna, recepti su jasni i nimalo komplicirani, a što je najvažnije izvrstan su vodič za spravljanje tradicionalnih jela. Ova knjiga kao stvorena je za potpune početnike jer će vas Gama naučiti kako se spremaju bešamel, sarma, majoneza ili gulaš. Objasnit će vam i kako se pravi ajvar, kako se prži pomfit i kako se mijesi orahnjača… Zapravo on piše o svim onim jelima koje uzimamo zdravo za gotovo, jelima za svaki dan koja početnici često ne znaju kuhati. Meni bi svakako bilo korisno da je nisam tih davnih dana odbacila, manje bi se nervirala. 😀

Negdje pri kraju te knjige krije se i recept za zapečene palačinke sa sirom. Još jedan u nizu klasika, ali ovaj put je riječ o klasici s malim pomakom. Gamine palačinke nisu tek zapečene palačinke sa sirom, to su palačinke sa sirom i karamel umakom i jednostavno su toliko dobre da ih morate isprobati.
Mene, a nisam od onih što za karamelom režu žile, su potpuno oduševile.

Upravo zato vam danas pišem o njima, neću vam pisati svoj recept za same palačinke, vjerujem da njih znate napraviti. Ako vam ipak treba recept, njega možete pogledati ovdje, uglavnom ih tako nekako pečem, naravno uz ono klasično dodavanje ‘još malo vode, još malo brašna, vode, brašna, vode….’ pa dok ne pogodim. 😀 😀 😀