Pitam se što danas znači biti žena. Ne žena u biološkom smislu jer to je bar jasno, pitam se što znači biti žena u sociološkom smislu. Gdje smo stigli po pitanju rodnih prava i jesmo li diskriminirane samo zbog toga što nemamo visuljak? Osjećate li se vi diskriminirano?
Do prije samo par dana bi kategorično odbijala mogućnost bilo kakve rodne diskriminacije. Žustro bi tvrdila da žene nisu i ne moraju biti diskriminirane, tvrdila bi da je to sve samo mit te da je feminizam nešto što je odavno izgubilo svoj smisao.
Međutim jeli to baš tako?
Nedavno sam neugodno iznenađena stavom, nekih iz moje okoline, da se od mene više ništa ne očekuje izuzev legalizacije moje izvanbračne zajednice i rađanja djece.
Nikakvi znanstveni uspjesi i podvizi se od mene ne očekuju, mislim, završila sam faks, imam posao, kog vraga ja više želim. Stvarno je vrijeme da se legaliziram.
Nakon ovoga sam se duboko zapitala; zar bi očekivanja bila isto tako nikakva da sam muškarac? Ne mogu tvrditi, no mislim da ne bi, to je ono što je za mene bilo potpuno neočekivano i neugodno iznenađujuće. Nikad nisam mislila da ću na takav stav naići u svojoj najbližoj okolini.
Istina je da još uvijek živimo u društvu kojem je duboko ukorijenjena slika žene čija je primarna funkcija biti supruga i majka.
Taj patrijarhalni svjetonazor kroz povijest je žene doživljavao kao grješnice i bludnice.
Nečiste vještice koje natjeravaju krjeposne muškarce na najgore bludne grijehe. Pa sjetimo se samo one „kuje“ Eve zbog koje je „jadni“ Adam izbačen iz Edenskog vrta.
Kroz cijelu povijest kršćanstva posebno su omražene žene koje su posjeduju bilo kakvu vrstu znanja. Najdraža meta krvavih inkvizitora, među ostalima, bile su primalje i medicinske sestre koje su se mahom optuživale za savezništvo s vragom i prakticiranje crne magije.
Stoljećima se takva miso o ženi, suptilno, kroz odgoj, usađuje u našu svijest. Iako smo, na očigled, daleko dogurali od vremena spaljivanja vještica ta misao je dalje prisutna.
Stoga me, možda, i ne treba čuditi što se od mene više ništa ne očekuje. Ne, ne treba me čuditi, ali se protiv takvog stava treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Takav stav je dovoljno dugo maltretirao čovječanstvo i kočio naš razvoj.
Pitam se što je tako opasno u obrazovanoj ženi (i muškarcu), koja teži znanju, da tjera ljude na zvjerstva u ime boga?
U 4. stoljeću u Aleksandriji je živjela žena imena Hypatia. Bila je briljantna matematičarka i astronom. Podučavala je, rame uz rame muškim kolegama, u slavnoj aleksandijskoj knjižnici i bila poštovana od strane svojih studenata i kolega. Hypatia nije bila pripadnica, tada još nove religije, kršćanstva, njezina religija bila je znanost i sophia. Takovo ponašanje je ubrzo postalo neprihvatljivo, a kakao je završila Hypatijina priča pogledajte u filmu Alejandra Amenabara – Agora.
Danas, nekih 1700 godina kasnije, žene ponovno mogu podučavati i biti briljantne znanstvenice. Žene danas mogu biti kozmetičarke, automehaničari, astronauti, učitelji, domaćice i majke… ma mogu biti što god požele. Nadam se da i vi radite ono što želite, samo ne dozvolite da vas uguraju u kalupe onoga što se od vas (ne)očekuje i što je za ženu prikladno, naposljetku budite sretne što ste žene.
I sjetite se, svaki put kad vam neko kaže da je Vama oprao suđe, da to nije vaš posao i dužnost. 😉
A da ne budem i ja poput onih kojima prigovaram moram reći da ovaj antiženski svjetonazor ni muškarcima nije donio ništa dobra. Dok se od žena nije očekivalo apsolutno ništa, od njih se očekivalo apsolutno sve, no to je pak neka druga priča.
Sretan vam Dan žena.
Manistra sa šalšom od pomidora, ili u prijevodu: tjestenina s umakom od rajčica, mi se učinila nekako prikladna za sutrašnji dan.
Ovo je prekrasno jelo, zavodljivo i senzualno u svojoj jednostavnosti. Crvene boje i jake arome nekako je baš puteno i žensko.
Kako je tek treći mjesec i lijepih, mirisnih rajčica još dugo neće biti na tržnicama šalšu sam napravila od pelata iz konzerve. Ipak preporučam vam da je u ljetnim mjesecima napravite od zrelih (po mogućnosti) domaćih rajčica. 🙂
SASTOJCI400 g pelata1 mala glavica luka (60 – 70 g)1- 2 režnja češnjakaperšinbosiljaksolpapar1 žličica šećeramaslinovo uljevode po potrebi
250 g špageta ili tjestenine po izboru
POSTUPAK
- Luk sitno narežite, a češnjak nasjeckajte.
- Ako koristite svježe začinsko bilje i njega nasjeckajte.
- Na malo maslinovog ulja pirjajte luk dok potpuno ne omekša i dobije lijepu zlatnu boju.
- Dodajte mu češnjak i začinsko bilje pa nastavite pirjati dok češnjak ne zamiriše.
- Pelate narežite na manje komade pa ih dodajte luku i češnjaku.
- Malo posolite i popaprite pa dodajte i malo vode te sve kuhajte na laganoj vatri.
- Šalšu treba duže kuhati na laganoj temperaturi kako bi se rajčice pretvorile u gust i kompaktan umak.
- Tokom kuhanja po potrebi dodajte malo vode po potrebi.
- Zbog dugog kuhanja rajčice mogu postati kisele pa pred kraj kuhanja umiješajte jednu žličicu šećera u umak.
- Tjesteninu skuhajte u dosta slane vode slijedeći uputu na pakiranju.
- Poslužite tjesteninu s umakom od rajčice i naribanim parmezanom.
27 Comments
Ono sto je mene sokiralo, je da se i u ovom (njemackom) drustvu zene isto tako diskriminiraju (doduse u rukavicama, ali rezultat je isti). Ljudi su jednostavno konzervativni, po tom pitanju, tj. puno konzervativniji nego sam ja ocekivala. I ovdje je isto tako bitno, kako se ponasas, sa kim si ili nisi, imas li djecu ili ne (ne mislim mozes li ih imati, nego zelis li ih ili ne) itd. itd…nevjerovatno, ili sam ja nevjerovatno naivna:)?!?Sretan nam dan zena…bas smo bile naivne – nekada su zene kuhale i prale, a sada kuhaju, peru i idu na posao.
hehe..odličan post!..slažem se sa tvojim svjetonazorom u potpunosti..ja se susrećem tu i tamo sa izjavama poput:”Poslije faksa naravno slijedi udati se i imati djecu jer, šta ćeš više od života jel?!”..i takve me izjave ponekad toliko naljute..:/ svaka žena bi si trebala krojiti život čisto onako kako ona želi i na način koji nju najviše čini sretnom bez obzira na okolinu i zatucana očekivanja drugih ljudi, pa čak i najuže obitelji..Tjesteninu na ovaj način obožavam kao i pelat rajčice koje su mi najdraže, baš nedavno sam otkrila mini duguljaste rajčice – tzv. “datterini”, nalik na datulje i preukusne su! :))
Odličan post. U potpunosti te razumijem. Prošla sam štošta, pogotovo što sam radila u uvjetno rečeno muškom zanimanju. Znam šta bi sve trebalo, ali to nije uopće lako. Ali, mislim da je najvažnije biti mudar. Nije danas lako biti ni žena, a ni roditelj. Tjesteninu iliti pastu obožavam, a ovako spremljena je među favoritima.
kao prvo fotke su ti fenomenalne, tjesteninu jako volim, i ovako pripremljena mi je i najdraza:) sto se tice diskriminacije zena, mislim da je to svugdje manje vise isto, ovdje gdje ja zivim su svi poprilicno otvorenih svjetonazora pa ne dolazi toliko do izrazaja kao kod nas. ali u mojoj kuci diskrminacije nema :))) niti sam ja odrastala u takvoj obitelji, mom tati nije bilo problem uzeti usisivac u ruke:))))
Baš su nam prethodnice napravile medvjeđu uslugu s tim pravima i pizdarijama 😀 😀 :DZamisli tek paniku u redovima moje obitelji: udala se, nema djece, rastala se, opet se udala, i JOŠ UVIJEK nema djece a već ima toliko godina 😀 😀 :D;)
Agora movie is in my list 🙂 I’ll watch it soon 🙂 Great pictures again 🙂 and tasty meal again 🙂 Happy 8th of March 🙂 Be happy with your own life 🙂
Post odličan, za razmišljanje. Vrlo često čujem. “vidi ju samo misli na karijeru, a muž joj ide okolo neuredan”. Ako si domaćica: “muž jadan radi po cijele dane, a ona još prigovara, a sjedi doma i ne radi ništa. Imala sam dobrog muža, ali unatoč tome, kćer koja je odrasla, tvrdi da je non stop nešto izvoljevao. Ali polako dolaze druga vremena. Mlade žene danas zarađuju i rađaju i ne udaju se. Piju pivo i j… im se živo. (ovo pivo je samo radi rime) Njihov dragi ako želi može biti prisutan, ako ne želi isto dobro. Imam jednu takvu doma.Špageti mrak, moje omiljeno, baš ovako s paradajzom i parmezanom, uglavnom žensko!
Šalša izgleda savršeno,a tjesteninu obožavam..Predivne fotke.Što se nas žena tiče, takva nam je sudbina, naprasto su neki poslovi pripisani nama, a neki njima i to tako “mora” biti..Poznata je i ona stara da žena drži tri ugla u kući i to je živa istina, iz osobnog iskustva znam..
diskriminacija žena i sve ovo o čemu pišeš itekako je još uvijek prisutna i bojim se da će još neko vrijeme postojati, barem još generaciju – dvije… mislim da se u mojoj generaciji već vide neki pozitivni pomaci po tom pitanju i da ide na bolje, ali za takve promjene treba puno puno godina… uglavnom, da komentiram recept… moram priznati da nisam baš ljubitelj kombinacije rajčica i tjestenina jer mi tu fali nekakvo meso, ali ovo tako dobro izgleda da bi i mene preobratila da mi ovo poslužiš 🙂
O da, mislim da se mi još neko vrijeme nećemo odmaknuti od sheme završi faks-brzo se udaj-još brže radjaj. I prije nego što sam se legalizirala, baka je mog tadašnjeg dečka susjedama predstavljala kao moga muža (zbog sramote). :)Paštu s rajčicama sam baš za danas planirala za ručak, baš mi odgovara za ponedjeljak.
odličan post i doista prigodan s obzirom na današnji datum 🙂 slažem se u potpunosti s tobom. no društvo je teško mijenjati. mislim da se već jako puno po tom pitanju napravili i promijenilo tokom stoljeća, no ipak, za potpuni nestanak rodne (i ostalih) diskriminacija trebat će proći još puno vremena, pogotovo u ovako tradicionalnom kršćanoskom društvu poput našeg. kod nas u kući nikad nije bilo poslova na muške i ženske – tata je ponekad kuhao, usisavao, pomagao gdje god je to bilo potrebno. sretna sam što i danas živim s takvim čovjekom koji ne pšriznaje dihotomiju muško-žensko. svi smo mi u osnovi ljudi i imamo iste predispozicije, mogućnosti i prava. sve ovisi o tome kako se postaviš i koliko si uporan u svojim stavovima. tjestenina je izvrsna, i evo ja baš danas planiram nešto jako slično za ručak 🙂 sretan ti dan žena! budi mi i dalje lijepa, pametna, uspješna, uporna i zadovoljna! 🙂
Nikada se nisam osetila diskriminisanom,iako imam pet sestara u velikoj želji da se ima sina…ali eto rasla sam normalno,i ono sto sam posebno zahvalna mojim roditeljima a to je sto nemam predrasuda…Testeninu ću već ove nedelje praviti.
E mila moja! 🙂 Htjela sam objaviti post povodom Dana žena, ali izgleda da neću stići. Meni je iskreno žao što smo muškarcima zakomplicirale njihov svijet podizanjem glave i glasa, ali natrag ne ide, koliko god netko to eventualno želio. Jedino mi same sebe možemo vratiti natrag ili prisiliti na stagnaciju.Ne odustaj od svojih želja i svog viđenja vlastitog života. Prebrzo sve prođe, a nemamo drugu priliku.Pašta ti je doista prava ženska, svega par sastojaka i vrhunski doživljaj! Fotke prekrasne!
joj totalno si me ‘takla u zicu’! definitivno smo diskriminirane! cili zivot se borim s time, ne dam se, pocevsi od doma! ok, vise dok sam odrastala, sad manje jer nemam toliko potrebu za time. znas sto mi je did reka kad sam mu rekla da sam magistrirala? njegov jedini komentar je bija ‘a kad ces se udat?’!!! popi****** sam. moj muz, koji je odrastao u drugacijem sistemu i drugoj drzavi, misli da je taj komentar smisan, al meni nije nimalo!
Najgore mi je bilo kad sam od cura s faksa (!) slusala komentare tipa ‘joj meni je odvratno da _mi_ musko pere sudje’. to mi je najzalosnije! slazem se s josipom da ce nam nazalost tribat jos par generacija da se rijesimo toga.tila sam jos dodat da se slazem s tvojim zadnjim komentarom – nije ni muskarcima lako jer se od njih sve ocekivalo. i da, fotke su ti zakon!
Andrea,Happy and smiling Women’s Day, Diana
Odličan post i slažem se sa tvojim razmišljanjima. Diskriminacija se u poslovnom okruženju poprilično osjeti, koliko god ima i nas žena na rukovodećim pozicijama, uspješnih, …toliko uvijek dobijemo na znanje tko je tu muško, i sa time se treba nositi. Privatno, mislim da ovisi o pojedincu, ja sam odrasla u obitelji gdje je mama imala uspješnu karijeru, bila malo doma, zarađivala više novaca, a tata bi odradio svoje od 6-14 i eto ga, i nikada netko nije postavljao pitanja oko toga muško-žensko i tko bi tu što trebao. Znam da nije svugdje tako. A što se tiče recepta – po mome je guštu, jako volim tjesteninu,volim i ovu kombinaciju, super ! I slikice su prekrasne !
Tvoje fotkice ne mogu ostati neprimecene, pravi je gust proviriti na blog, procitati zanimljiv post i zabeleziti sjajan receptic!;)))puse…
Tjestenina je jednostavna i izvrsna. Najbolja je sa aromatičnim umakom od rajčice (mada je meni od svih crvenih najdraži ala putanesca).Post, objavljen jučer na dan žena, navodi na razmišljanje. Na žalost, nismo jednake. Od muških kolega se očekuje da će napredovati u poslovnoj hijerarhiji i to je sasvim normalno. Od nas se kako si već i sama zaključila očekuje završila je faks, našla posao i sad treba da se uda i rodi dijete i ostvarila je SVE u životu. Ne daj bože da pokaže neke ambicije za daljim usavršavanjem u struci ili naapredovanje u karijeri. Bilo bi ona ide na predavanja, a ON JOJ čuva djecu ili ona sjedi na poslu (boga pitaj šta radi) a on čuva djecu, sprema ručak djeci i sl… Da ON radi 10-12 sati ne bi bilo ništa neobično. Da on nastavi školovanje, također ništa što bi trebalo osuditi. Ovao su očekivanja od obrazovane i zaposlene žene. A šta je sa onom još uvijek većinom žena koje su nezaposlene i koje nemaju šansu za naći neki posao? Šta je sa onim ženama koje rade slabo plaćene poslove i koje ni djeci ni sebi ne mogu priuštiti neko sitno zadovoljstvo? U kako neravnopravnom položaju su tek one? Ne samo da su u neravnopravnom položaju već im je „ugrađeno u glavu „ da tako mora biti. Na žalost, izgleda da mora…BTW, neki dan sam kupovala piletinu, jedna baka sa svojim dekom je izašla iz prodavnice, a prodavačica je komentarisala kako je on jadan jer je ona šefica u kući, a mora se znati ko je muško u kući. Sve su bile žene u prodavnici, a jedino sam ja prokomentarisala da ne bi smjela da na taj način potcjenjuje svoj rod.
Draga odličan članak! Ja sam isto uvijek bila nekako van svih kalupa… Ne trebaju nam !”kalupi” (osim za kolače,:)) radi ono što voliš i želiš, radi onim tempom kako tebi odgovara. Život je samo jedan i živi ga najbolje što znaš, meni je jedna od omiljenih izreka: “You only live once, but if you do it right, once is enough” — Mae West
bez puno razmišljanja kad me netko pita koje mi je najdraže jelo ko iz topa kažem šalša.. mislim, volim ja sve dobre delicije i oblizekice, ali kad mi netko stavi paštu i šalšu i ako je još mrvicu pikantna mojoj sreći nema kraja. recept ti je odličan..a što se tiče prava žena.. heh. imam svašta za reći, ali da ti ne zauzmem cijeli prostor, reći ću ti samo da su svi pali u nesvjest, čak i ljudi za koje sam misila da su “normalni” kad sam odlučila zadržati svoje prezime, bez dodavanja muževog na vjenčanju.. kao to nije normalno.. i uvijek i iznova se svi isčuđavaju.. ma kako sam se samo usudila??? heh 🙂
Hej cure, hvala vam na komentarima. Dosta mi je teško odgovoriti na ovu temu jer imam toliko toga za reći . Hajde idem redom…@Melrose, meni više ni to ne čudi, izgleda da sam imala okrutno buđenje nedavno i svuda oko sebe vidim tu suptilnu diskriminaciju u rukavicama. Naravno kod nas ima i one koja nije u rukavicama ali to nije moj svijet pa o tome ne mogu pisati. U pravu si kad kažeš da sad žene kuhaju, peru i idu na posao. :(@Marigold, da zabravo je nevjerojatno koliko je stvari upakirano na način da djeluju kao emancipacija dok one to zapravo nisu. Više nitko ti neće prigovoriti što studiraš jer je to društveno prihvatljivo, to je norma ali ako poželiš odstupiti od norme i nakon fakulteta nema naznaka braku i djeci odmah počinju pogledi ispod obrva. Ljuti me to i žalosti…Nisam nikad vidjela te „datterini“ rajčice, ako ih vidim obavezno ću ih isprobati jer zvuče predobro. :)@Snježa, mogu misliti kako je bilo graditi karijeru u „muškoj“ struci ali ti si ipak uspjela i to je ono najvažnije. 🙂 I meni je ovo jedno od najdražih jela.@Sweet Corner, hvala na komplimentu za fotke. :)Ni u mojoj kući diskriminacije nema, a nije je bilo ni kod mojih roditelja. Moja tata je kao i tvoj i kod as nikad nisu postojale podjele na „muške“ i „ženske“ poslove, valjda sam zbog toga još više šokirana tom suptilnom diskriminacijom. @Nataša, ne znam što bi ti rekla ali čini mi se da smo se posebno unazadili po ovom pitanju u posljednjih dvadeset godina. A za ovo drugo te potpuno razumijem jer imam sličnih iskustava. ;)@Eos, you have to see it, it’s very good film. 🙂 Thank you for commenting. 🙂 @Dunja, ubola si u siridu problema. Čini mi se da smo se doveli do toga da što god da žena napravi nikad nije dovoljno dobro. Srećom dolaze druga vremena i bit će nas sve više koje pijemo pivo i je… nam se živo. :)@Nada, hvala ti na komentaru i pohvali za fotke. :)Ne bi se složila s tobom da tako mora biti i da su neki poslovi pripisani nama. To je upravo ono protiv čega se treba boriti. A da žena drži tri ugla kuće je floskula izmišljena da se ušutkaju nezadovoljne žene. Partneri trebaju ravnopravno držati sve uglove kuće kao i poslove u toj kući. @Josipa, u pravu si, nažalost, postojati će diskriminacija još koju generaciju radi odgoja. Zapravo pravno gledano ona više ne bi smjela postojati jer smo pred zakonom jednaki. Međutim svima nama se ugrađuje u svijest, od najranijeg djetinjstva, gdje nam je mjesto. Curicama se kupuju plastične kuhinjice i bebe, a dečkima alat i auti. Nesvjesno takve stavove prenosimo na djecu i to je začarani krug. Na očigled kao diskriminacije nema, a onda čuješ uspješnu poslovnu ženu kako komentira da je joj je muž dobar jer joj pomaže oko djece?! Pa jel to jedino njezina dužnost pa da joj njen dobri muž mora pomagati ili je to njihova zajednička odgovornost?@Vali, točno to jer ako to ne napraviš nešto s tobom nije u redu. A što se bake tiče mislim da i moja ne podnosi najbolje ovaj moj život u grijehu. LOL @Monika, apsolutno se slažemo. A čini mi se da su nam i obitelji sličnih svjetonazora. I ja sam sretna što i moj dragi razmišlja na takav način, samo moram reći da teško da bi si i odabrale dečke koji tako ne razmišljaju. 🙂 Hvala ti na komentaru i lijepim riječima. :)@Vera, hvala ti na komentaru. I ja sam iz velike obitelji, imam tri sestre, ali ne iz želje da se ima sina već zbog toga što su moji roditelji željeli imati puno djece. Mom tati je uvijek bila najgora uvreda kad bi ga netko pitao jel to išao na muško dijete. :)@Tadeja, baš mi je žao što nisi objavila post povodom dana žena jer sam sigurna da bi bio zanimljiv. :)Hvala ti na komentaru i podrški. I naravno da nema natrag idemo samo naprijed. 🙂
@Maninas, upravo me pitanje mog doktorata dovelo do ovog poluludog stava. Naime neki su shvatili moju želju za daljnjim obrazovanjem kao neki bespotrebni hir, pukla sam na to. Ni meni nije komentar tvog dide ni malo smiješan jer znam pozadinu. 🙁 A te izjave o „papučarima“ i „jadnicima“ koji obavljaju kućanske poslove ne mogu organski podnijet. Ma žene znaju bit gore u diskriminaciji sto puta od muškaraca. @Diana. Thank you. :)@Branka, i ja mislim da je u poslovnom svijetu najteže. Nije dobro ako nemaš djece jer ćeš otići na porodiljin, nije dobro ako ih imaš jer ti posao neće biti na prvom mjestu i tako u nedogled… U privatnom životu si srećom možemo samo kreirati sudbinu, a u braku se sve svodi na dogovor partnera. :)@Mignonne, hvala ti puno na lijepom komentaru. :)@Cosmo, hvala ti na komentaru. Čak sam mislila raditi putanescu za ovaj post, činilo mi se prikladno zbog imena, ali ipak je pobijedila ova. :)Upravo sam se s ovim problemom, želje za daljnjim obrazovanjem,susrela… :(Užasno mi je kad pomislim na sve ove druge žene o kojima pišeš, koje nisu imale prilike obrazovati se i emancipirati se. Jasno je da je njima još puno gore. Nažalost ja sam post pisala iz svoje perspektive koje možda nekoj takvoj ženi može biti smiješna. A zbilja je najtužnije od svega što je mnogima ugrađeno u svijest da je to normalno i da tako mora biti. Žalosno je što će mnoge žene osuditi ovakve ispade feminizma. Što će svaku „feministkinju“ nazvati frustriranom (vjerojatno i ružnom) mrziteljicom muškaraca. I s takvim stavom sam se susretala. 🙁 Žalosna je činjenica da smo upravo mi (žene, ne ti i ja) te koje volimo osuđivati druge žene, valjda su nam toliko isprani mozgovi. Uvijek ćeš takve komentare čuti od žena ko u tvojoj priči u dućanu. :)@Enogastomama, tako je kalupi su samo za kolače, a ne za ljudska bića! :)Mae West je apsolutno bila u pravu. :)Hvala ti na lijepom komentaru. :)@Shangri La, tako i ja reagiram na ovo jelo, jednostavno ga obožavam. :)Imamo jako sličan stav po ovom pitanju, a ja sam već izazvala šok i nevjericu kad sam izjavila da to i ja planiram napraviti. 😉 Najviše me nerviraju oni koji uzimaju zdravo za gotovo da ću si dodati njegovo prezime, točno se vidi da je to sad postalo društveno prihvatljivo i kao neki znak emancipacije, a ova tvoja odluka je šokantna i neprihvatljiva. Ma čista malograđanština. 🙂
OBOŽAVAM šalšu pomidoooriiiii 🙂 🙂 🙂 Pozdrav, Dom Glavica
Pre par dana sam gledala Agoru :)U pravu si. Slicno se ocekuje i od mene od strane okoline i familije. Imam srecu da je covek koga sam izabrala potpuno drugaciji od toga. Ali, cini mi se da koliko god se trudim da me ne dotice, ipak mi smeta. To neprihvatanje i osudjivanje me jako pogadja 🙁
izvanredan post, slazem se u potpunosti osim da nikad nisam gajila iluzije o bespotrebnostui feminizma,. diskriminacija, rodna, spolna, rasna, nacionalna itd. itd. je svugdje oko nas, pogotovo na Balkanu. ali sam sigurna da seituacija polako ali sigurno ide na bolje.sretan, sa zakasnjenjem, dan Zena, i jako volim ovo jelo, samo sto ja secer stavim na posetku kuhanja, rezultat je isti – nekiseli sos :))
obožavam manistru na pome