Što mislite jel sada sigurno reći da je stiglo proljeće? Radujem mu se pa ne bi htjela izazvati kakav urok ako to konstatiram prerano. 😀 😀
S proljećem obično stigne i proljetni umor, a sudeći po količini umora koju osjećam zadnjih dana ono je jamačno tu. Kažu da svaka druga osoba osjeća simptome proljetnog umora, a eto ja sam očito ta druga sretnica. Posla imam kao u priči, a energije upravo obrnuto proporcionalno. 😀

Koliko sam točno zatrpana poslom govori i činjenica da već više od dvadeset dana nisam ništa ovdje objavila. Materijala imam, ali jednostavno nemam kada sjesti i napisati par suvislih rečenica.
Ipak, ne žalim se, dobro je kad posla ima, a danas ću biti brza i ostaviti vas s receptom za jednu jednostavnu juhu. Juhu od plavog krumpira. 😀

I kad već pišem o plavom krumpiru moram ponovno s vama prokomentirati par stvari.
Prvo – zašto ovaj krumpir pobogu nazivaju plavim kad je on potpuno ljubičast.
Drugo – ovaj krumpir ponekad bude potpuno ljubičast, a ponekad prošaran bijelim. Nažalost nemoguće (ili sam u krivu) je znati što vas čeka ispod kože. 😀

Ova juha je u moj glavi trebala biti neke ludo atraktivne purpurne boje no ispala je potpuno drugačija. Više siva nego išta drugo.
Mogu vam reći da sam bila potpuno razočarana kada sam vidjela u kojem smjeru se situacija razvija. Čak sam mislila potpun odustati od objavljivanja ove juhe. Jednostavno je ružna, ali kako to često biva, knjige (i sve ostalo) ne treba suditi po koricama pa tako ni ovu juhu po boji. Ona je baršunasta, nježna, divno ukusna i jednostavno je treba probati. Boja joj je najveća mana, ali nakon što sam je kušala oprostila sam joj sve.

Možda ovaj put stvari nisu ispale kako sam planirala, ali i dalje smo imali ukusan ručak, a to je ono što je u konačnici jedino i važno.
Ako vas zanima što još možete napraviti s plavim krumpirom bacite oko na ovaj stari recept, napravila sam čips od njega koji nam se također sviđao, a i boja mu je bila dobra. 😀