Ko o čemu, ja još uvijek o vrganjima. 🙂

Na izmaku im je sezona, ali još uvijek se može pronaći pokoji primjerak subotom na placu. Ako ih više ne možete naći, ništa zato, ovo jelo jednako dobro funkcionira i sa svim drugim vrstama gljiva. Slobodno ga isprobajte s bukovačama, šampinjonima i ostalim društvom koje za sezonu ne pita. 🙂 Ovaj recept je spreman već neko vrijeme za objavu, ali eto zatekla me selidba, a kako i najbolje podmazane selidbe uvijek malo zaštekaju tako je i ova imala par zastoja. Ništa strašno, ali sam novi bolg ipak morala mrvicu šarafiti što mi je oduzelo točno onoliko vremena koliko mi treba da napišem novi post.

Hajmo mi sad na recept.
Stroganoff je planetarno popularno jelo i iako nosi ime ruskog grofa najviše ga jedu stanovnici engleskog govornog područja. Inačice koje su danas toliko popularne u suštini nemaju puno veze s originalnim receptom. Jelo ovog naziva prvi put je zabilježeno u ruskoj kuharici iz 1861, radi se o jelu od sotirane govedine i gorušice bez gljiva i bez luka. S vremenom je jelo postalo popularno diljem svijeta, preko nekoliko puta je promijenilo svoj oblik i ono što je ostalo zajedničko s izvornikom je samo ime.

Stroganoff je danas već pomalo staromodno jelo koje se spravlja od govedine (bifteka) i gljiva u umaku od kiselog vrhnja. Uz taj osnovni oblik postoji i cijeli niz inačica od različitih vrsta mesa pa čak i bezmesnih varijanti.
Postoje razne teorije i oko podrijetla samog imena jela. Pretpostavka je da je jelo nazvano po grofu Stroganoffu koji je živo u 19. Stoljeću. Jedina sporna stvar je činjenica da je ovo jelo svakako postojalo i prije slavnog grofa.
Kako bilo da bilo, pošto sam imala pri ruci biftek i vrganje bilo je gotovo očigledno i očekivano napraviti stroganoff. Za ovo jelo je najbolje koristiti meso od „repa“ goveđeg filea, ali kako sam već navela možete ga zapravo raditi s bilo kojim mesom. Ovo je kombinacija koja stvarno dobro trpi eksperimentiranje i improvizacije.