Kad sam bila mala često su mi prijetili rečenicom: „Vidjet ćeš ti kad narasteš!“
Ta se prijetnja obično odnosila na moje protestiranje da nešto nikad neću napraviti, da nešto nikad neću probati ili zavoljeti. OK, u mom slučaju se rijetko kad radilo o hrani, ali bilo je stvari koje nikako, ali nikako, nisam voljela.
Šalša od poma je bila jedna takva stvar.
Gotovo nevjerojatno kako se to promijenilo jer danas bi šalšu svrstala u omiljena jela.

Zimski mjeseci mi ne mogu proći bez da napunim špajzu ogromnim količinama pelata, kad ne znam što bi skuhala za ručak uvijek posežem za njima i napravim malu gozbu. Nije bitno jel u šalši neko meso, povrće ili je jedem samu s paštom, ona mi je uvijek draga.
Kad sam bila mala uvijek sam se bunila na polpete u šalši. Naprosto mi nije bilo jasno zašto ih ne bi mogli jesti samo pofrigane bez ikakvih kerefeka?! Nije mi bilo jasno čemu se tako dobra stvar poput polpete treba kvariti groznom šalšom. 😀

Kad sam tek počinjala kuhati opčinjavalo me sve egzotično. Bila sam u stanju obilaziti grad uzduž i popreko kako bi nabavila neki suludi začin koji mi je bio potreban za određeni recept. Apsolutno sve što je bilo teško nabavljivo i na našim prostorima nepoznato mene je palilo. Tada gotovo da i nisam kuhala ništa tradicionalno, ništa što me podsjećalo na djetinjstvo. Kao da mi je cilj bio što više se udaljiti od poznatih okusa. Iako još uvijek volim istraživati i probati novo, sve više cijenim tradicionalno. Sve više se okrećem kuhanju jela iz mog djetinjstva. I znam da sad zvučim ko neka teška starica, ali čini mi se da su tu upravo godine učinile svoje. Čini mi se da napravila svoj neki mali gastronomski krug i vratila se na početak.
Sada više ne izbjegavam šalšu s polpetama, dapače, lovim je po loncu kako bi je imala što više u tanjuru. Meso mi sada dođe tek kao neki začin.

Tanjur pun pašte i polpeta u šalši me razveseli svaki put. Volim kuhati ovo jelo, a još više, kao malo dijete, volim prevrtati polpetice po tanjuru. Prilog ne mora nužno biti tjestenina, super su one i s pire krumpirom i s rižom, a meni su sasvim dobre i same uz šnitu kruha.
Recept po kojem radim polpete je klasičan, negdje na pola puta između maminog i Dikinog. Ništa tu nisam previše izmišljala i nadograđivala, jer iskreno, kod ovakvih klasika ništa se ni ne treba nadograđivati.

SASTOJCI
polpete
500 g mljevenog mesa (70%junetina, 30%svinjetina)
4 mala režnja češnjaka
mali stručak peršina
2 žlice krušnih mrvica
1 jaje
2 suha peperončina (može i više ako ste raspoloženi za šarf)
sol
papar
maslinovo ulje
umak
1 mali luk
1 režanj češnjaka
800 ml pasirane rajčice
brački origano
sol
papar
malo šećera po potrebi
sjeckani peršin
i još za posipanje
ribani parmezan

POSTUPAK

• Obje vrste mljevenog mesa stavite u posudu pa ih prstima pomiješajte i malo razrahlite.
• Češnjak i peršin sitno nasjeckajte pa ih dodajte mesu.
• Dodajte krušne mrvice, jaje, namrvljene peperončine, soli i papar.
• Dobro sve izmiješajte i sjedinite u kompaktnu smjesu.
• Rukama uzimajte po malo mesa pa ga između dalanova formirajte u kuglicu. Svaku kuglicu lagano pritisnite kako bi dobili polpetu.
• Na velikoj širokoj tavi zagrijte maslinovo ulje pa na njemu prepržite polpete. Dovoljno je pržiti ih po par minuta sa svake strane, tek toliko da uhvate zlatnu boju.

za umak

• Luk narežite, a češnjak nasjeckajte.
• Polpete izvadite iz tave i ostavite ih na toplom.
• Na masnoći na kojoj su se pekle polpete pirajate luk dok ne omekša i malo se karamelizira. Dodajte češnjak i nastavite pirjati još par minuta.
• Zalijte sve pasiranom rajčicom, dodajte malo origana te soli i papra.
• Vratite polpete u umak i sve kuhajte na laganoj vatri dok se umak ne zgusne, oko pola sata.
• Pred kraj kuhanja možete dodati malo šećera u umak ako vam se učini da je prekisel.
• Prije posluživanja posipajte sve sjeckanim peršinom.
• Poslužite uz tjesteninu, pire ili rižu te ribani parmezan.