Što mislite jel sada sigurno reći da je stiglo proljeće? Radujem mu se pa ne bi htjela izazvati kakav urok ako to konstatiram prerano. 😀 😀
S proljećem obično stigne i proljetni umor, a sudeći po količini umora koju osjećam zadnjih dana ono je jamačno tu. Kažu da svaka druga osoba osjeća simptome proljetnog umora, a eto ja sam očito ta druga sretnica.
Večeras vam donosim jedan vrlo jednostavan recept o kojem neću puno filozofirati.
Ujutro idemo na more, a torba još nije spremna, pošto bi se ipak trebala spakirati do kraja neću vam puno pisati.
Danas vam donosim jedan jednostavan recept koji je idealan za ljetno vrijeme kada nam se ne petlja puno po kuhinji, kada od vrućine baš i nemamo apetita i kada nam svakako treba više tekućine.
Cukar je jedan od tri najbolja gastro bloga u Hrvatskoj
Nekoliko vrlo uzbudljivih i emocionalno iscrpljujućih dana je iza mene. Prošli tjedan u Zagrebu je održana prva konferencija o blogerima i blogerskoj sceni u Hrvatskoj – DIABLOG. U sklopu konferencije napravljeno je i veliko istraživanje te su glasovima samih blogera odabrani najbolji blogovi u dvije kategorije – lifestyle i gastro.
Neke subote ne počnu uopće onako kako smo planirale. Probudi nas prolom oblaka i kiša, zvjerka ustane na lijevu nogu i sve krene nekako naopako.
Na moru smo i uživamo u svim dalmatinskim blagodatima. Plivamo, odmaramo se, kuhamo, a navečer se gurkamo po centru grada s rijekama turista i ližemo sladoled.
Ipak najviše uživamo u domaćim smokvama.
Godinama sanjamo o kućici. Našoj kućici, negdje na rubu grada s vrtom u kojem bi sadili paradajz i papriku. Ne bi ta kućica bila bilo kakva, ona bi bila potpuno pasivna, bez centralnog grijanja i hlađenja, sa solarnim pločama i s rezervoarima za kišnicu. Kućica koja bi bila potpuno energetski učinkovita i (samo)održiva.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Ponekad se zaljubim u recept na prvi pogled.
Baš kao što se nekima dogodi kemija s ljudima tako se meni dogodi kemija s receptom. Zapravo, kad bolje razmislim, puno češće se zaljubljujem u recepte nego u ljude, kad je hrana u pitanju jednostavno pristajem na sve. Kad su ljudi u pitanju kriteriji su mi nemogući, valjda sam mizantrop.
