Ne treba suditi knjigu prema koricama pa uglavnom to ne radim, ni u doslovnom ni u prenesenom smislu. Ipak, kad su kuharice u pitanju, sklona sam svakakvim predrasudama. Kod njih mi je užasno važno da budu lijepe, da je cijela priča lijepo upakirana i da su opremljene s puno prekrasnih fotografija.
Kesten pire nije okus koji pamtim iz djetinjstva, ne sjećam se da sam ga ikad kao dijete jela, ali zato se itekako dobro sjećam mirisa pečenih kestena.
Dobrano smo zagazili u listopad što bi značilo da lišće polagano otpada sa svojih grana, dani su kraći, a s ulica sve češće mirišu kesteni.
Moglo bi se reći da sam malo pukla. Uhvatilo me neko ludilo i samo razmišljam o kolačima. Ne toliko o njihovoj konzumaciji, koliko o njihovom nastajanju.
Evo je, dozvala sam je! Stigla je u punom kišnom sjaju – jesen!
Mogu vam reći da što više o njoj razmišljam sve je više volim.
Jel’ rožata ili creme caramel pitanje je sad, ili razlike zapravo ni nema. 😀
Obećala sam samoj sebi da više neću smarati ljude oko sebe kuknjavom o vrućini, ali ne mogu si pomoći.
Rekla sam već sto puta pa mogu i ponoviti – stvarno ne volim ljeto! A ono se ove godine baš ne da, pa traje li ga traje.
Ponekad se dogode neke male stvari koje usmjere naš život u nekom potpuno novom i neočekivanom smjeru. Za mene se sve te sitnice vrte oko hrane – a oko čega drugoga bi.
Probudio me u subotu mirisom kave i željom za zdravijom čokoladnom tortom.
U njegovom slučaju zdravija torta uvijek znači lchf torta.
Heljdu zbilja ne volim, a ništa mi nije teže priznati nego da neku hranu ne volim.