Što je Božić bez mirisa cimeta, jel tako?
Rekla sam vam da mi ove godine nikako ne sjeda to božićno ludilo i da nisam baš blagdanski raspoložena. Osim što mi je sve vezano uz adventsko ludilo u gradu iritantno, jako puno radim i nisam se stigla baviti blagdanima.
Tako sam, eto, ušla u ovaj posljednji predbožićni tjedan bez ikakve ideje što ću peći, što ću kuhati i hoćemo li za Božić uopće imati ručak.
Bilo bi najpametnije da sam spakirala kofere, sjela na avion i otišla na materinu spizu.
Ali nisam… Nisam stigla ni to isplanirati.
No dobro, dosta je predblagdanske depresije. Odlučila sam se pomaknuti s mrtve točke i konačno otvoriti sezonu pečenja. Napravila sam (kupovnu) kućicu od medenjaka i ispekla sam prvu turu keksa.
Kako se ne bi svake godine vrtila u krug s jednim te istim receptima, odlučila sam ubaciti nešto novo na repertoar. Zapravo ne radi se o ničem novom samom po sebi, već o keksima koje ja nikad prije nisam radila, a čine mi se idealni za blagdane.
Pričam dakako o speculaas, slavnim nizozemskim keksima, koji su idealan dodatak uz kavu ili vruću čokoladu. Iako se oni tradicionalno rade u kalupićima u obliku vjetrenjače (ipak je riječ o Nizozemskoj jel’), ja sam svoje speculaas kekse radila s klasičnim drvenim kalupom za paprenjake. Zapravo oni su u svojoj suštini slični paprenjacima kao i svim medenim/paprenim/začinjenim keksima koje ljudi spremaju diljem svijeta. Tek se pomalo razlikuju u kombinaciji začina.
Kako ih nikad prije nisam radila tražila sam neki provjereni recept i stalno i svugdje nailazila na Marthin. Njen svi hvale i svima je dobar pa sam ga i ja odlučila isprobati. Uglavnom sam ga se držala, ali ne bi ja bila ja da nisam par sitnica promijenila. Tek tako, da ne budem čista, bezobrazna kopija. 😀
Rezultatom sam zadovoljna, okus je izvrstan, ali..
Ono što me oduvijek muči kod svih ovih keksa koji se utiskuju i pečate raznim šablonama je da mi dosta izgube oblik u pečenju. Ne znam zašto je to tako, ali odlučila sam ne dramiti oko toga već, kao i uvijek, optužiti moju defektnu pećnicu za sve. 😀
Kao što znate speculaas keksi bi trebali biti tanki i jako hrskavi. Moji nisu baš takvi, morali su biti malo deblji da bi uopće mogla utisnuti u kalup i dobiti željeni motiv. O tome vodite računa ako ih odlučite isprobati.
Eto, smatrajte blagdansku sezonu službeno otvorenom i na Cukru. 😀
- 400 g glatkog brašna
- 50 g integralnog brašna
- na vrh noža praška za pecivo
- 1 i ½ žlica cimeta
- 1 žličica mljevenog đumbira
- ½ žličice mljevenog kardamoma
- ¼ žličice muškatnog oraščića
- ¼ žličice mljevenog korijandera
- ½ žličice soli
- na vrh noža svježe mljevenog papara
- na vrh noža mljevenog klinčića
- 190 g maslaca
- 200 g smeđeg šećera
- 80 ml hladne vode
- U zdjeli za miješanje pomiješajte obje vrste brašna, prašak za pecivo i sve začine.
- U drugoj zdjeli miješajte mikserom maslac i šećer dok maslac ne postane kremast i mekan.
- Dodajte dvije – tri žlice brašna i vodu te nastavite miješati mikserom. Postepeno dodajte i ostatak brašna te sve miješajte mikserom koliko ide. Kada više ne možete miješati mikserom rukama zamijesite čvrsto i kompaktno tijesto.
- Gotovo tijesto podijelite na tri jednaka dijela, svaki dio omotajte prozirnom folijom i ostavite kratko u hladnjaku.
- Jedan po jedan komad ohlađenog tijesta stanjite na debljinu od 3 – 4 mm pa na njega utisnite kalup sa željenim motivima.
- Kalup svaki put prije utiskivanja posipajte s malo šećera u prahu kako vam se kalup ne bi lijepio.
- Kekse izrežite po rubovima kako bi dobili lijepe oblike, a sve ostatke tijesta premijesite, ponovite postupak dok ne potrošite sve tijesto.
- Izrezane kekse složite na lim za pečenje koji ste obložili papirom za pečenje i ubacite ih u zamrzivač na nekih pola sata do sat vremena. Ukoliko vam lim za pečenje ne stane u zamrzivač kekse složite na neki manji pladanj.
- Pećnicu zagrijte na 170°C.
- Zamrznute kekse izvadite iz zamrzivača i odmah ih ubacite u pećnicu. Martha savjetuje da se u tom trenutku smanji temperatura pećnice na 120°C, ali meni se to nije pokazalo kao dobra ideja pa sam ih pekla cijelo vrijeme na 170°C dok nisu uhvatili malo zlatne boje po rubovima. Nekih 12 – 13 minuta je to trajalo.
- Pečene kekse izvadite iz pećnice i ohladite ih na rešetki.
- Ohlađene čuvajte u limenoj kutiji, bolji su nakon što odstoje koji dan. 🙂
