Neutješni nepovoljnim rezultatom hrvatske reprezentacije na Europskom nogometnom prvenstvu tražili smo dozu razonode da sve zaboravimo. Vikend je bio lijep i bila bi prava šteta ostati u Zagrebu pa smo se uputili na još jedan kulturno-gastro izlet. Što zbog tuge, što zbog mamurluka odlučili smo se na izlet u blizini grada. Ovog puta cilj je bila Marija Bistrica. Jedino ja nikad nisam bila tamo, a dečki su me uvjeravali da se isplati. Moju skeptičnost prema vjerskom turizmu i plastičnim kipićima Gospe prevladalo je tek obećanje za dobar zalogaj u blizini samog mjesta.
Pogled na kompleks svtišta s Kalvarije
Marija Bistrica je najveće hrvatsko Marjansko svetište, a nakon što sam je posjetila mogu tvrditi da je i najljepše. Smještena je pedesetak kilometara od Zagreba na sjeveroistočnim obroncima Medvednice. Krajolik koji vas tamo okružuje je čaroban i zbilja mogu shvatiti zašto je upravo tamo smješteno to svetište. S obzirom da jučer nije bio blagdan i nije bilo hodočasnika u ljepoti tog kraja smo mogli uživati u potpunom miru.
Ispred kompleksa svetišta
Pogled na cinkturu
Najimpresivniji od svega je eklektični kompleks hodočasničke župne crkve Majke Božje Bistričke koja se nalazi na povišenom položaju u središtu naselja Marija Bistrica. Najstariji sačuvani dokument u kojem se spominje ova župa jest popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, sa Sv. Petrom kao patronom i taj je titular zadržala do 18. stoljeća. Današnji hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici je rezultat obnove i proširenja starije crkve, koji se obavljao pod vodstvom i nadzorom H. Bollea od 1879. godine. Graditeljski kompleks u Mariji Bistrici osebujna je arhitektonska cjelina u kojoj se u duhu historicizma spajaju oblici gotike, baroka, firentinske i njemačke renesanse. Freska Z. Šulentića, koja krasi zidnu plohu trijumfalnog luka crkve, je jedno od najvažnijih djela zidnog slikarstva druge polovice 19. stoljeća na ovom prostoru.
U središtu kompleksa nalazi se jednobrodna crkva okružena cinkturom, a u cinkturu su uklopljene ostale građevine nužne za funkcioniranje samog svetišta, poput kapela sv. Petra, sv. Katarine, sv. Josipa. U crkvi se nalazi i slavni zavjetni gotički kip Marije s djetetom iz oko 1500. godine. Ovaj kip pripada nizu crnih Madona, a rad je lokalnog majstora. Kip je prvotno bio smješten u svetištu na Vinskom vrhu odakle je 1545. godine prenesen i zakopan u Mariji Bistrici. Prvi put je pronađen 1588. godine da bi ponovno bio zazidan i drugi put otkriven 1685. Na susjednom brežuljku se nalazi Kalvarija oblikovana serpentinama koje se uspinju duž brežuljka s postajama križnog puta. S ovog mjesta puca pogled na crkveni kompleks, Medvednicu i zagorske brege i zbilja se isplati popeti gore. Uspon nije strm i iako nedostaje hladovine nije jako naporan.
U središtu kompleksa nalazi se jednobrodna crkva okružena cinkturom, a u cinkturu su uklopljene ostale građevine nužne za funkcioniranje samog svetišta, poput kapela sv. Petra, sv. Katarine, sv. Josipa. U crkvi se nalazi i slavni zavjetni gotički kip Marije s djetetom iz oko 1500. godine. Ovaj kip pripada nizu crnih Madona, a rad je lokalnog majstora. Kip je prvotno bio smješten u svetištu na Vinskom vrhu odakle je 1545. godine prenesen i zakopan u Mariji Bistrici. Prvi put je pronađen 1588. godine da bi ponovno bio zazidan i drugi put otkriven 1685. Na susjednom brežuljku se nalazi Kalvarija oblikovana serpentinama koje se uspinju duž brežuljka s postajama križnog puta. S ovog mjesta puca pogled na crkveni kompleks, Medvednicu i zagorske brege i zbilja se isplati popeti gore. Uspon nije strm i iako nedostaje hladovine nije jako naporan.
Plastika na pročelju crkve ; Crkveni oltar i crna Madona
Kalvarija
Nadomak Marije Bistrice u selu Gusakovec, nalazi se Lojzekova hiža. Seoski turizam u prekrasnom ambijentu, odmaknut od ceste. Na ovom mjestu ne samo da možete uživati u prirodi Hrvatskog Zagorja već možete isprobati neke tradicionalne zagorske specijalitete poput purice ili race s mlincima. Treba istaknuti i više nego pristupačne cijene.
Uz odličnu klopu najbolje paše litra i voda (litra se odnosi na domaće bijelo vino) i salata od ukiseljenih šumskih gljiva u bučinom ulju (delikatesa). Pošto naravno nećete moći pojesti i probati sve što će vam simpatični konobar nuditi postoji i mogućnost kupovine domaćih proizvoda poput višnjevače, kompota, sušenih i ukiseljenih gljiva i sve po vrlo pristojnim cijenama. Zbilja nema dovoljno riječi hvale za ovo prekrasno mjesto, a nemam ni previše fotografija jer sam bila prezauzeta jelom 😉
Uz odličnu klopu najbolje paše litra i voda (litra se odnosi na domaće bijelo vino) i salata od ukiseljenih šumskih gljiva u bučinom ulju (delikatesa). Pošto naravno nećete moći pojesti i probati sve što će vam simpatični konobar nuditi postoji i mogućnost kupovine domaćih proizvoda poput višnjevače, kompota, sušenih i ukiseljenih gljiva i sve po vrlo pristojnim cijenama. Zbilja nema dovoljno riječi hvale za ovo prekrasno mjesto, a nemam ni previše fotografija jer sam bila prezauzeta jelom 😉
Litra i voda ; Purica s mlincima
Salata i Ukiseljene gljive
Punih želudaca smo nastavili turneju po Zagorju. Uputili smo se na drugi kraj Zagorja na Vinagoru u kojoj je se nalazi još jedna predivna barokna crkva s cinkturom. Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkva je istaknuta u okolnom ambijentu smještajem na vrhu brijega, a kompaktnosti zdanja doprinosi cinktura s dvije kule koje flankiraju zapadni portal te naglašavaju središnju os cijelog kopleksa s masivnim zvonikom. Moram priznati da mi se ovo mjesto još više svidjelo od Marije Bistrice jer je na potpunoj osami. Crkva nije doživjela tolike intervencije kao ona u M. Bistrici i ostala stilski usklađena, pravi primjerak zagorskog baroka. Vinagora je, dakle, malo mjestance pored grada Pregrada. Do crkve vodi strma i uska cesta, a cijelo vrijeme dok se penjete na dlanu imate Zagorje. Nažalost na ovom predivnom mjestu sam ostala bez baterija u fotiću. No to mi je samo još jedan od razloga da ponovno dođem na ovo čarobno mjesto.
Pogled s Vinagore (jedna jedina fotografija i k tome još neuspjela)
Za više informacija o ovim lokacijma pogledati:
4 Comments
hvala sto si me vratila na trenutak u sretne dane studija…:)))u mariji bistrici nisam nikad bila i uzivala sam u ovom tvom kratkom putopisu i bas mi je drago da su te decki nagovorili na odlazak tamo…poput tebe i ja sam pomalo skepticna prema vjerskom turizmu ali ljubav prema ljepoti, umjetnosti i povijesti (a da ne dodajem i papici) uvijek nekako prevagne…dakle, da ne duljim marija bistrica i vinagora su dodane na listu mjesta koje treba posjetiti prilikom iduceg leta u europua fenomen crne madone je nesto zaista posebno i zanimljivo
Hvala ti na komentaru i drago mi je da ti se sviđa. Nadam se da ćeš imati priliku otići do Marije Bistirica, a isto tako razgledati i ostatak Zagorja koje je puno malih skrovitih kutaka prepunih povijesti. Ovaj dio Hrvatske, za razliku od Dalmacije, još nije turistički razvikan i na nekim mjestima možeš uživati u potpunoj samoći i tišini. O zagorskoj domaćoj papici ne moram ni govoriti kako je dobra, jedino vino može bit malo kiselo.
Hajd da probam hoću li uspjeti ostaviti komentar ovaj put! Već sam jednom pisala i ništa.Očito nisam nešto dobro uradila. Uglavnom, jako je zanimljivo bilo čitati ovaj tvoj osvrt!
Sinja draga, ovaj sistem je malo kompliciran, ustvari kad napišeš poruku onda moraš upisat ona slova (ko i kod tebe na blogu) i onda sve to meni dođe na mail na provjeru. Imala sam loša iskustva sa škvadrom koja ostavlja linkove za viruse u komentarima pa da spriječim tu pojavu sistem je ovakav!Drago mi je da ti se svidio moj kratki izvještaj iz Zagorja, kad nam jednom dođete u Zg tamo ćemo vas vodit na klopu obavezno! 🙂