Italija, putovanja

Cividale, Aquileia, Grado i Trst


Za Italiju smo krenuli rano ujutro popraćeni oblacima i kišom. Zapravo nam je takvo vrijeme i odgovaralo da se ne vozimo po nesnosnim vrućinama. Prvobitni plan je bio otići samo u Trst (ne, ne u šoping) u razgledavanje. No kako to obično biva oglasila sam se ja sa svojim „arheološkim“ zahtjevima i prijedlozima. U okolici Trsta obavezno je trebalo pogledati i Čedad (Cividale) prekrasan gradić s gotičkom arhitekturom i Aquleiu – ostatke rimskog grada i baziliku upisane na listu UNESCO-a. Dok smo planirali to putovanje moji riječki kolege su nam predložili da odemo i u Grado kad smo već tamo.
Prvo smo krenuli prema Cividaleu (punim imenom Cividale del Friuli, a Čedad po naški) koji je najudaljeniji (nekih 60 km) od Trsta. Prema legendi ovaj grad je u 1. stoljeću pr. Krista osnovao Julije Cezar (kojem su podigli i spomenik). Kažu da je i puno arheoloških ostatak koji svjedoče toj činjenici no mi nismo išli do arheološkog muzeja već smo se koncentrirali na šetnju gradom. Gradić je zaista pitoreskan, na pola ga dijeli rijeka Natisone preko koje je sagrađen predivan most Ponte del Diavolo (vražiji most). Moram priznati da mi se strašno svidio i pogled na rijeku i slapove u blizini mosta.

U gradu je danas dominanta i dobro očuvana arhitektura 15 i 16 stoljeća. Zapravo je ovo jedan tipičan srednjovjekovni talijanski gradić.
Na svakom koraku su trgovinice s domaćom tjesteninom i maslinovim uljem te pekarnice s mirisnim pecivima i kolačima. Sve u svemu jako šarmantan grad. Jedina zamjerka je na ono tipično talijansko dvokratno radno vrijeme. Ono se odnosi, naime, i na turistički ured u kojem smo željeli uzeti kakav promotivni materijal o gradu no poljubili smo vrata.

Nakon kave u nekom fensi šmensi bircuzu, koji sam ja prozvala gradskom kavanom, uputili smo se za Aquileiu. E ovdje stvarno moram napisati Hvala Bogu na putnom računalu (GPS-u) jer Talijanima putokazi nisu jača strana. Naime, nigdje nije bilo ni jednog znaka za Aquileu sve do pred sam grad, što mi je jako čudno kad se uzme u obzir koliko je to slavno mjesto s lokalitetom na listi UNESCO-a. Dakle ako se zaputite ovdje obavezno kupite neku auto kartu, olakšat će vam život. No dobro, GPS teta nas je dovela do pred sam arheološki park.

Aquileia je danas malo mjestance koje, rekla bih, živi isključivo od turista koji posjećuju lokalitet. Ergo žive na staroj slavi.
I ovdje je riječ o rimskom gradu, koloniji, osnovanoj za potrebe vojnih veterana oko 180. pr. Krista.
Šetnju smo započeli po arheološkom parku, gdje smo redom gledali ostatke pristaništa, arhitektonske elemente zgrada, votivne natpise i nadgrobne spomenike (stele).

Šećući tako kroz drvored čempresa, fanatično fotografirate sve što vidite, da bi na kraju ugledali (šećer na kraju) slavnu baziliku. Ova današnja bazilika je nastala na mjestu starije u 11. stoljeću, a u njoj su još sačuvani ostaci podnice starije crkve iz 4. stoljeća. To su slavni mozaici s prikazima biblijskih priča i kršćanskim motivima.

U Aqulei smo stali i na brzinski snack, jeli smo bruscette sa sirom i pršutom (ogladni čovjek od te silne kulture), nakon čega smo se zaputili u Grado.

Grado (Gravo na Ventu, Gradež na Slovenskom) se nalazi par kilometara od Aquleie i danas je to pravo turističko središte s plažama, kampovima, marinama i sve u svemu općom apartmanizacijom. Bez obzira na masovnost turizma ipak mi se grad svidio. Ima staru jezgru s crkvom svete Eufemije koja je zapravo manja verzija bazilike u Aqulei. Ovdje se nismo previše zadržavali jer je bilo nemoguće pronaći parking, općenito u ovom gradu je vlada ludnica u prometu. Ipak mislim da ćemo se opet zaletjeti do Gradeža izvan sezone da ga malo temeljitije proučimo.

Posljednja postaja na ovom izletu je bio Trst. O Trstu ne moram previše pisati, mislim da svi predobro znaju povijesne okolnosti iza Drugog svjetskog rata i kako je ovaj grad završio u Italiji.

Trst je nekoć (čuj ovo ko da pričam o prapovijesti, a ne o stvarima od prije dvadeset godina) bio i šoping meka ljudi s naših prostora i mislim da (osim mene i mog dragog) nema čovjek koji nije bar jednom bio u Trstu.
Ima se u Trstu što i vidjeti, velik je to grad s nemogućim prometom (ne čudi da se Taljani uglavnom vozikaju na motorinima). U samom centru, na primjer, se nalaze ostaci rimskog kazališta.

Dominantna je austro-ugarska golema arhitektura (ogromne zgradurine) koja više podsjećaju na Budimpeštu nego na Rim.

Zapravo od cijelog izleta Trst mi se najmanje svidio, doduše bila sam i mrtva umorna već pa je sigurno i to malo utjecalo na moju procjenu. U Trstu smo i ručali/večerali ali je večera bila tako loša i tako skupa da nije zaslužila da je slikam i pišem o njoj.
Nakon lutanja gradom i beskrajnog fotografiranja, ispucanih 2 GB memorije, zaputili smo se doma…

12 Comments

  • na aquileiu me vezu lijepa sjecanja… osim arheoloskih tu su i sjecanja na prirodne ljepote… odusevila me kolicina vode tamo… svaka kuca je imala veliku cesmu u dvoristu iz koje je stalno tekla voda a zelenilo, iz kojeg su se cule ptice, bilo je nevjerojatno gusto (napominjem da sam tamo bila u rano ljeto te da ne znam kako ona izgleda u druga godisnja doba…).:)bila sam i u grado… i kao i tebe, mene je odusevio… ima nesto misticno u njemu..:)ovo s gps je tako istinito… italiji putokazi nisu jaca strana… na putu prema rimu, moja obitelj i ja, htjeli smo posjetiti pisu, slavnu pisu s kosim tornjem, pisu koja je jedan od najpoznatijih simbola italije (a moram dodati i jedan od sigurno najruznijih gradova italije)… skrenuli smo s autoceste u zadnji cas, opet zbog putokaza…:D i kad smo usli u grad tri puta smo se vracali nazad na autocestu jer nismo mogli naci trg s kosim tornjem… ne, nitko od nas nema problema s vidom vec nigdje u gradu nije bilo znaka koji bi nas uputio na pravo mjesto!!!:( tek iz cetvrtog puta, kad smo vec htjeli odustati i nastaviti put prema rimu, sasvim slucajno smo naisli na trg!!!dakle, ako idete u posjet italiji gps je nesto sto morate imati, conditio sine qua non.:)

    Odgovori
  • predivan post… obozavam tvoje putopise… 🙂

    Odgovori
  • ajme, koja divota! nadam se da ću i ja jednog dana imati priliku posjetiti neka od ovih mjesta jer obožavam italiju… ona fotkica s tjesteninom je raj za oči 🙂 p.s. a mi se žalimo da naši turistički uredi ne rade uvijek kad trebaju, a očito se to događa i većim turističkim velesilama od nas 🙂

    Odgovori
  • Bella Italia :))) Bila sam i ja nedavno u Trstu.. Baš mi je bio gušt prošetati nakon puno puno godina po tom gradu.. Najviše sam se nasmijala kad sam vidjela da je Ponte Rosso parking :))) .. Uvijek smo išli samo u šoping u Trst, a grad je u stvari krasan.

    Odgovori
  • Divan post!

    Odgovori
  • Andrea,Great blog — interesting and magical photos! Congratulations!Diana

    Odgovori
  • Vidim da je godišnji bio dosta dinamičan i drago mi je zbog toga :)) predivne fotke!

    Odgovori
  • vdim da vam je bilo lijepo, tu jos nisam bila, ali ovako lijepe fotk i tekst pravi su poticaj 😉

    Odgovori
  • @Snježana, hvala ti na komentaru. I moji su dojmovi ovog kraja poput tvojih. Zeln je to kraj s puno vode, kuži se da se zapravo nalaze podno alpi. Iako je bilo dosta vruče sada i sva ta voda je bila pomalo ustajala bilo je jako lijepo. @Maslinka, drago mi je i hvala ti. @Josipa, bit će prilike i za to, sigurna sam , kad diplomiraš i zaposliš se negdje, a ako si kao ja, onda ćeš svaku ekstra kunu trošiti na putivanja umijesto na krpice, šmiku i co. Hvala ti na komentaru! :)@Andra, je nema više šoping meke Ponte Rossa, ja za njega znam samo po čuvenju pa sam ga htjela i vidjeti. Baš sam se razočarala njegovim današnjim izgledom. :)@Vali, hvala. :)@Di_ani, thank you for stopping by and commenting. :)@Nlo, bilo je dinamično, a povremeno i naporno, al kad ovako na sve gledam bilo je predobro! :)Hvala za slije! ;)@Ana-Marija, ovo je stvarno blizu čak i iz Zagreba, a isplati se sve to vidjeti. Ovaj post ej stvaro kratki sažetak svega što smo vidjeli i probali. Na putu iz Zagreba za Trst i okolicu je jedini problem ona glupa vinjeta kod susjeda, ali ako ideš iz Rijeke onda je ne moraš kupiti jer taj dio nije autoput! 🙂 Hvala na komentaru! 😉

    Odgovori
  • Nekako sam stigla na vaš blog, privukli me putopisi, a posebno Italija, Trst. Lijep opis.Koja slučajnost, ja sam jučer objavila svoj putopis o Trstu, moje viđenje grada. Povirite na putopisi.wordpress.comPozdrav

    Odgovori
  • Ciao!Io ti ho trovato per caso! Sono di Gorizia e quindi conosco perfetto questi posti!! Belle foto hai fatto!A presto!

    Odgovori
  • bio sam i svim navedenim…ali mislio sam da sam samo ja bio u Aquilei-i! 🙂 jesi bila možda u onom malom bircu(restoranu) na ulazu u samu crkvu, s desne strane? prefina hrana, illy kavica, baš za guštiranje. a u toj ulici kak se ide prema crkvi ima jedna dfobra vinoteka, tu se dalo kupit ful jeftino tocai friuliano..dobre su fotke… (kao uvijek) 🙂

    Odgovori

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.