i što s njom?
Vruće mi je i ne mogu se natjerati napisati novi post, a ne mogu se niti natjerati nešto konkretno skuhati. Jedino što mi preostaje je raditi salate. U svim mogućim kombinacijama.
Dobro, ne žalim se, neće mi naškoditi malo tretmana sirovom zelenom hranom, ali ipak bi voljela da je nekih 10 – 15 stupnjeva manje.
Ponekad se zaljubim u recept na prvi pogled.
Baš kao što se nekima dogodi kemija s ljudima tako se meni dogodi kemija s receptom.
Pokušavam se vratiti u staru rutinu, onu rutinu jutarnje masaže u tramvaju i jurcanja od stanice do stanice kako ne bi zakasnila na posao.
…kakvu još niste doma napravili!
Ponekad se pitam postoji li jednostavnija stvar na svijetu?
Pizzu gotovo svi vole, gotovo je na svakom koraku, u svakom kutku svijeta, pizza je svuda oko nas.
Kakav grozan i tmuran dan, a već smo se poveselili da je stiglo proljeće!
Toliko smo se poveselili da smo sinoć oko osam još uvijek šetali Trgom u proljetnim jaknicama.
…ili po našem šenon i što sam radila s njim. 🙂
Ako slučajno ne znate, romanesco je rođak naše stare dobe cvjetače, a njegova pojava se prvi put bilježi još u 16. stoljeću u Italiji.
Djeca su pomalo čudna kad je hrana u pitanju.
Počet ću vjerovati da mi netko šalje gastronomske kozmičke poruke i navodi me na gurmanski blud.
Nešto prije Božića uhvatila sam na televiziji film Čokolada. Iako sam ga pogledala prekonekoliko puta ni ovaj put nisam mogla odoljeti svim slasticama koje su glavni glumci u ovom filmu.
Ono što nas žene čini istinski posebnima je činjenica da je naše tijelo sposobno za totalnu transformaciju kako bi na svijet donijelo novo živo biće.
