Užasno sam umorna, stalno.
I stalno radim nešto iako rezultati tog mog rada nisu previše opipljivi, svi potpadaju pod one dosadne svakodnevne obveze.
Rekla sam si danas da ću sjesti za komp i napisati novi post čim bebe zaspi. Naravno, kako to uvijek i biva, ona je večeras odlučila produžiti svoj ritual pjevanja, pričanja i smijanja prije spavanja.
Uvijek se obradujem prvim pahuljicama snijega.
Nisam vozač i prometni kaos me ni najmanje ne tangira, volim pješačiti imam dobre gojzerice i nikakvi vremenski uvjeti me u tome ne mogu omesti.
Nešto prije Božića osmjehnula mi se sreća te sam prvi put u životu nešto osvojila u nagradnoj igri.
Osvojila sam finu belgijsku čokoladu na darivanju koje je organizirala Iva s bloga Kulinarske razglednice.
Rekla sam vam u prošlom postu kako sam pripremila još nešto fino (uz one krekere) od slanutkovog brašna.
E pa to ‘nešto fino’ upravo gledate pred sobom.
Često mi se dogodi da jela koja napravim totalno na brzinu i bez nekog plana budu baš najukusnija.
Tako je bilo i jučer kada sam baš na brzinu napravila ovaj hummus, smo za sebe i svoj gušt.
Pozdrav svima!
Evo i mene s novim postom nakon skoro dva mjeseca.
Bogme, bilo je to dugih i napornih dva mjeseca za mene.
i što s njom?
Vruće mi je i ne mogu se natjerati napisati novi post, a ne mogu se niti natjerati nešto konkretno skuhati. Jedino što mi preostaje je raditi salate. U svim mogućim kombinacijama.
Ponekad se zaljubim u recept na prvi pogled.
Baš kao što se nekima dogodi kemija s ljudima tako se meni dogodi kemija s receptom.
Pokušavam se vratiti u staru rutinu, onu rutinu jutarnje masaže u tramvaju i jurcanja od stanice do stanice kako ne bi zakasnila na posao.
…kakvu još niste doma napravili!
Ponekad se pitam postoji li jednostavnija stvar na svijetu?
Pizzu gotovo svi vole, gotovo je na svakom koraku, u svakom kutku svijeta, pizza je svuda oko nas.
