Nešto je čarobno u domaćem kruhu i čini mi se da s njim sve u kuhinji počinje i završava. On je osnovna namirnica bez koje nam je svakodnevni život nezamisliv. Toliko je sveprisutan da ga gotovo uzimamo zdravo za gotovo.
Zapravo, postoji li nešto što je dostupnije od kruha?
Možemo ga kupiti na svakom koraku, možemo birati kakav želimo, jesti ga uz svaki obrok.
Rekla sam već sto puta pa mogu i ponoviti – stvarno ne volim ljeto! A ono se ove godine baš ne da, pa traje li ga traje.
Znate što ću vam reći – ono što se mora najteže je na svijetu! Barem je kod mene tako, nikako dobro ne funkcioniram kad stvari radim pod prisilom i taj ‘morati’ mi ubije svaku ljepotu u poslu koji rad
Često mi se dogodi da jela koja napravim totalno na brzinu i bez nekog plana budu baš najukusnija.
Tako je bilo i jučer kada sam baš na brzinu napravila ovaj hummus, smo za sebe i svoj gušt. Beba je spavala, dragi je radio, a meni se baš jelo nešto pikantno. Kratka inspekcija hladnjaka je rezultirala ovim što gledate.
U pripremi ovog kruha umjesto kvasca koristi se soda bikarbona. Zbog toga se, kao što ste i pretpostavili, zove soda kruh. Ako pratite strane kulinarske stranice i blogove vjerujem da ste na njega naišli bezbroj puta.
Ponekad se pitam kako smo samo živjeli bez Interneta? Ne znam za vas ali ja više nigdje ne tražim informacije osim na Internetu i to od najbanalnijih stvari do onih totalno stručnih.
Dogodili vam se ponekad da potpuno zaboravite na neke stvari, knjige na primjer?
Jučer sam tražila neki registrator koji sam koristila na faksu i otvorila ormarić sa skriptama, koji zbilja dugo nisam otvarala, a u njemu brdo knjiga.
Dok sam neke s veseljem ugledala i pomislila da bi ih baš mogla ponovno pročitati nekih se nisam uopće mogla sjetiti.
Dugo nisam pekla kruh. Iskreno da vam kažem nije ni bilo potrebe, naime nas dvoje razvučemo jednu štrucu kruha i na četiri dana.
Iako sam se vratila u Zagreb prije više od tjedan dan još nisam imala prilike zapravo kuhati. Imam osjećaj da od kad sam se vratila s terena stvari na poslovnom planu kreću munjevito nizbrdo.
Prošli tjedan sam bila tri dana na terenu u Brodu (Slavonskom naravno). To samo po sebi ne bi bilo ništa posebno da mi se nije dogodila mala nezgoda, naime kolega mi je (tvrdi on da je bilo slučajno ) zatvorio vrata Kangooa preko tri prsta lijeve ruke. To je bila bol koju vam ne mogu opisati, a ne bi je nikad više ni ponovila.
