Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju.
Ponekad se pitam kako smo samo živjeli bez Interneta? Ne znam za vas ali ja više nigdje ne tražim informacije osim na Internetu i to od najbanalnijih stvari do onih totalno stručnih.
Nemejske igre održavala se su se u staroj Grčkoj svake druge godine.
Ovaj tjedan sam imala toliko planova sa šljivama i svi su mi od reda propali. Eno šljive čekaju neke sretnije dane u škrinji, a ja vam izvlačim recept koji sam spominjala prošli tjedan.
Vruće mi je i točka.
Danas sam planirala napraviti neki kolač za klince ali mi je bilo toliko vruće da na kraju nisam ništa kuhala.
Postoji svega par stvari na svijetu koje od ranog djetinjstva ne podnosim, a komorač (ili koromač kako ga mi zovemo) je jedna od tih stvari.
Dok sjedim za kompjuterom i pokušavam se koncentrirati na pisanje ovog posta bombardiraju me smetnje sa svih strana.
Konačno! Konačno je zahladilo i konačno sam izvukla štramplice, vestice i ostale –ce s dna ormara.
Šta da vam kažem, ubilo me u pojam današnje vrijeme. Nakon posla sam pokisla do koljena, čak sam i u cipelama osjetila malo vlage.
Cijeli dan me okupira jedna misao, rekla bih čak da sam ju raščlanila do filozofske razine. Naime današnji dan sam provela na jednom dosadnjikavom seminaru.