Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata. Ionako stalno nešto kuham, fotkam i snimam, materijala gotovog imam i nema razloga da ga ne objavljujem redovito. Jedino čega mi konstantno i kronično nedostaje je vremena.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam.
Opsjednuta sam sirovim kolačima!
Zašto?
Zato što su zakon!
Znam da će mnogi sada frknuti nosom i proglasiti sirovojedstvo običnim pomodarstvom. Možda će biti u pravu, ne znam.
Ovaj post već neko vrijeme strpljivo čeka da ugleda svijetlo dana, ali ja jednostavno nisam znala kada i kako bi ga objavila.
Jednostavan je to recept i nakon što sam ga pripremila i fotkala nedostajalo je svega par riječi i mogao je u svijet. Međutim tih par riječi ne pronalazim, a i kad mi neke padnu na um, ne pronalazim vrijeme da ih zapišem.
Rekoh vam prošli put kako me ponekad misao o desertima progoni u kasne noćne sate.
Taj put sam vam prešutjela da me kojekakve desertne ideje progone i u poslijepodnevnim, a nerijetko i u jutarnjim satima.
Iako sam rekla da jagode najviše volim sirove i same bez ikakvih dodataka, ove godine kao da sam odlučila pogaziti sve predrasude koje imam o termički obrađenima.
Brownie je za mene ultimativni čokoladni kolač. No to ne smije biti bilo kakav brownie, on mora biti stvarno dobar. Iznutra sočan, izvana lagano hrskav.
Ovaj recept je upravo takav. Rekla bi da je ovaj brownie kolač druga najbolja stvar nakon table kvalitetne tamne čokolade.
Ako je netko uvijek dobrodošao, onda je to čokolada.
