Ljetne vrućine, plaža, more, kupanje i sol na koži koja ugodno iritira. Cijeli dan na suncu pa onda polako, s noge na nogu doma. Naravno s plaže se odlazi tek kad padne mrak i kad su svi drugi već davno otišli. Nakon takvog dana ništa nije ukusnije od pokoje pome na salatu. I malo kruha za potočati one sokove koje puste.
Eto to je za mene ljeto. Jedino ljeto koje priznajem.
Kad ne znam što bi kuhala uvijek se okrenem onim dobro poznatim i sigurnim namirnicama. Riži i tjestenini.
Vikendi su jedino vrijeme kada stignem fotografirati i raditi za blog, posebno kada su dani ovako kratki i tmurni, a ja ionako dolazim doma po mrklom mraku.
Za Italiju smo krenuli rano ujutro popraćeni oblacima i kišom. Zapravo nam je takvo vrijeme i odgovaralo da se ne vozimo po nesnosnim vrućinama. Prvobitni plan je bio otići samo u Trst (ne, ne u šoping) u razgledavanje. No kako to obično biva oglasila sam se ja sa svojim „arheološkim“ zahtjevima i prijedlozima.
