Danas neću puno duljiti jer imam za vas jedan odličan i jednostavan umak od indijskih oraščića.
S obzirom na to da su svi u nekom navijačkom điru i da prijedlozi za gricklice iskaču sa svih strana, čini mi se idealno sada objaviti ovaj davno obećani recept. Shvatite ga kao prijedlog za malo zdravije grickanje u dobrom društvu, a može i uz tekmu ako je to vaš đir.
Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata.
Kad ne znam što bi kuhala uvijek se okrenem onim dobro poznatim i sigurnim namirnicama. Riži i tjestenini.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam.
Što mislite jel sada sigurno reći da je stiglo proljeće? Radujem mu se pa ne bi htjela izazvati kakav urok ako to konstatiram prerano.
Danas sam neplanirano ostala doma u ležećem položaju. Stisnula me neka viroza i ne mogu se pomaknuti. No, ako sam osuđena na kauč i papirnate maramice to ne znači da ne mogu biti i korisna.
Konačno je petak i to petak nakon dva poprilično naporna i kaotična tjedna. Čini mi se da stalno samo jurim i utrkujem se s vremenom. Iz jednog roka uskočim pred drugi i tako u krug.
Dragi moji danas je deseta obljetnica mog blogerskog života. Deset godina je iza ovog bloga. 10!
Zvuči mi potpuno nevjerojatno da je toliki put iz nas, ali brojke ne lažu.
Pão de queijo mali su brazilski kruščići napravljeni od brašna tapioke i sira, a ja bi nadodala i da su apsolutno neodoljivi.
Otkrila sam ih slučajno ili bolje rečeno otkrila mi je moja prijateljica Matea.
